Budi dio naše mreže

Avelin Ćepulić rođen je 17. srpnja 1896. u Bakru, u uglednoj katoličkoj obitelji. Njegov djed Avelin Ćepulić bio je, uz Antu Starčevića i Eugena Kvaternika, istaknuti zastupnik u Hrvatskom saboru, a otac mu je bio sudac i u Zagrebu je postao jedan od članova vrhovnog suda Stola sedmorice. Osnovnu školu završio je u Bakru a Gimnaziju u Zagrebu. Medicinu je studirao u Innsbrucku, Grazu, Beču i Pragu, gdje je diplomirao 1922. godine.

/ Matija Maša Vekić

Vratio se u Zagreb i radio na internom odjelu Bolnice milosrdnih sestara, a zatim kao zavodski liječnik u Dječačkom sjemeništu na Šalati i bio profesor higijene u nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Uz svoj liječnički rad vrlo je aktivno sudjelovao i u katoličkim organizacijama. Bio je član Hrvatskog orlovskog saveza i kasnije Velikog križarskog bratstva. 

Godine 1919. dok je bio u Beču, zajedno s trojicom drugova među kojima je bio i Ivan Merz, obnovio je Hrvatsko katoličko akademsko društvo »Hrvatska«. On je uz bl. Ivana Merza jedan od najznačajnijih apostola svjetovnjaka u Hrvatskoj. U službi apostolata održao je mnogo predavanja i napisao obilje članaka. Svakodnevno je našao vremena za misu, pričest i molitvu. Pomagao je siromašnima. Umro je mlad kao i Merz. Na samrti je kad su ga pitali ima li neku želju ili poruku odgovorio: “Ja sam s ljudima uredio sve poslove, samo čekam da me Bog pozove.” 

Avelin Ćepulić

Dr. Avelin Ćepulić javnu je naklonost stekao svojim nesebičnim i požrtvovnim radom kao “liječnik bez honorara”. Godine 1934. preuzeo je izdavanje Hrvatske smotre gdje je objavio rasprave Nacionalna ideja i seljački pokret te Narodni život i politika. Uređivao je i katolički tjednik Nedjelju. U hrvatskim i katoličkim gibanjima u razdoblju između dvaju svjetskih ratova bio je istaknut socijalni i politički djelatnik, pristaša Stranke prava. 

Policu osiguranja nakon svoje smrti ostavio je za rad izdavačke biblioteke „Istina i Život“. Umro je od leukemije 2. veljače 1936. godine. Unatoč jakom nevremenu toga dana na Mirogoju ga je ispratilo mnoštvo svijeta i tada mladi nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Na osmrtnici tadašnje “Hrvatske Smotre” je pisalo: “Dr. Čepulić je zaslužio da ga i kasnije potomstvo spominje kao čovjeka koji je otvoreno, nesebično i pošteno radio za dobro svojega naroda; koji je visokom inteligencijom, velikim znanjem, čvrstim karakterom s najdubljim duhovnim i moralnim vrednotama služio narodu, vjerujući u pobjedu pravde i istine; koji nije tražio nigdje sebe, karijeru, prolaznu slavu, nego je hrabro i odlučno stvarao svojom ličnošću primjer razborite skromnosti i velike službe velikim idealima.”

Što je dr. Avelin Ćepulić (Bakar, 1896.- Zagreb, 1936.) značio za Crkvu u Hrvata izrekli su naši biskupi u sažalnicama. Šibenski biskup dr. Jerolim Mileta je rekao: “Bog nas voli, jer nas pohađa. Poslije Merza, eto gubimo i dragog Ćepulića. Ali srca gore! Jer naši mili pokojnici Merz i Ćepulić pred Bogom su odvjetnici. Zato žalost nad  njihovim ranim gubitkom uzvišena je pred Bogom u neograničeno pouzdanje u Njegovu dobrotu, kojom štiti i unapređuje naš pokret na slavu Njegovu, na spas pojedinaca i na apostolat za širenje kraljevstva Kristova.” 

Krčki biskup dr. Josip Srebrenić posvjedočio je: “Divio sam se njegovoj odanosti Crkvi Katoličkoj, njegovom katoličkom uvjerenju, vatrenoj ljubavi prema Hrvatskom narodu, napose njegovoj nesebičnoj dobrotvornosti prema bijednimcima. Neizbrisive su uspomene što ih on ostavlja. Dao mu dragi Bog za nagradu sama sebe,  jer Njemu je služio.”

Dr. Avelin Ćepulić jednom je zapisao: ”Moć snažne ličnosti je nevjerojatno velika, još veća negoli pisani dokazi o važnosti vjere i o istinitosti njezinoj.” Složit ćemo se s p. Josipom Antolovićem koji je rekao za Avelina Ćepulića: “… on sam je bio jedna takva snažna ličnost s nevjerojatno velikim utjecajem na sve one s kojima je i za koje je radio.” I on je zaslužio da se za nj čuje i da nam bude uzorom.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja