Karmelićanin o. Jakov Milić poznat je na društvenim mrežama po dijeljenju poticajnih razmišljanja, a osvrtu na jučerašnju liturgiju prepoznao je i objasnio ranu nevoljenosti s kojom se brojni vjernici muče.

“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te. Jr 1, 5

Što bi mi odgovorio da te pitam zbog čega nisi vrijedan ljubavi? Koji je razlog zbog kojeg si nevoljiv?

Bi li uopće imao otpor, bi li mi se suprotstavio, ili bi ti odgovor odmah došao na pamet?

I u tome je problem. U tome što si povjerovao laži da si poremećen, da ne zaslužuješ biti voljen, da se moraš uvijek truditi da zaslužiš ljubav, da moraš biti savršen da bi te Bog volio.
A istina je da si voljen, da si stvoren da bi te Gospodar Neba i Zemlje mogao voljeti, da si stvoren na sliku Božju, da si stvoren savršen, da te baš takvoga Bog zamislio i htio.

Svi imamo neku ranu koja nas boli i za koju bismo voljeli da je nema.

Ti si ono što je Bog odlučio voljeti.

Možda je to bolest koja te onesposobljava, možda je to obiteljska situacija koja te ranila, možda je to nešto iz sfere spolnosti zbog čega osjećaš da si poremećen i neizlječiv, možda je to ovisnost ili “nepopravljiv” temperament. Ali sve to nisi ti. Ti si samo ono što Bog kaže da jesi. Samo to i ništa drugo. Ti si ono što je Bog pozvao u stvaranje. Ti si ono što je Bog odlučio voljeti.
I nisi greška. I nisi slučajnost.