"Sve je moguće onomu koji vjeruje", rekao je Gospodin jednom prilikom. Vjerujemo li mu, ili se olako predajemo i odustajemo?
Ta Bogu ništa nije nemoguće, poručuje anđeo Gabrijel Djevici Mariji, kada joj naviješta začeće Sina Božjega. Vrijede li te riječi samo za nju?
Ustrajnost u molitvi umjesto pukog nabrajanja
Na jednom mjestu prof. Ivančić je zapisao: “U svom sam životu možda tisuću puta molio Očenaš, krunice, psalme, izgovorio sam cijelo more molitava. No, u meni je postojao stalni poriv: ‘Čovječe, ti uopće još nisi s Bogom’. Potom sam ga susreo i sve se promijenilo.”
Kada ovo pišem, i sam mogu posvjedočiti kolika je snaga iskrenog vapaja. Uvjerio sam se više puta da Gospodin zaista čuje i uslišava. Je li bilo lako vjerovati? Nije.
Naš iskorak treba biti na tragu Abrahama – u nadi protiv svake nade. Da, možda u ovom trenutku ne vjerujem da može bolje, možda mi se čini da me Bog ne vidi, ne čuje, da me neće uslišiti. Ipak, svejedno vjerujem i svejedno se nadam.
Možemo li shvatiti i primijeniti na svoj život ono što nam pokušava poručiti Knjiga o Jobu?
Kada ovo pišem, i sam mogu posvjedočiti kolika je snaga iskrenog vapaja. Uvjerio sam se više puta da Gospodin zaista čuje i uslišava. Je li bilo lako vjerovati? Nije.
Ne govori li sam Gospodin: Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
Naš iskorak treba biti na tragu Abrahama – u nadi protiv svake nade. Da, možda u ovom trenutku ne vjerujem da može bolje, možda mi se čini da me Bog ne vidi, ne čuje, da me neće uslišiti. Ipak, svejedno vjerujem i svejedno se nadam.
Ne upućuje li nas na ustrajnost kada kaže:
U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Na što se oslanjaš?
Ali… ako odustaješ, ako nisi uporan, ako ne vapiš, što možeš očekivati? Ako počneš vjerovati i živjeti “Ne, Bog mene ovako nikada ne bi mogao uslišiti..; Ja nisam kao drugi.. , Bog voli druge, a mene ne..” Možeš li se uopće nazvati vjernikom?
Vjerovati ne znači samo vjerovati da Bog postoji, već prije svega – vjerovati njemu.
Ne govori li sam Gospodin: Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
Stoga, jesi li se možda navikao/ la na osrednjost koju živiš? Jesi li se navikao/la na životarenje, a ne na život?
A da kreneš s vapajem i molitvom? Da kreneš s oslanjanjem na ono što Gospodin govori preko Sv. Pisma umjesto na svoje lažne sigurnosti?