Crkva se 29. kolovoza spominje odsijecanja glave svetoga Ivana Krstitelja, preteče Gospodinova i onoga koji je svijetu prvi otkrio Mesiju. Ali što se dogodilo s glavom Ivana Krstitelja nakon njegove smrti?

Naša tradicija ima mnogo priča o posmrtnim “pustolovinama” Krstiteljeve glave. Postoje priče da je pronađena više puta kroz povijest, piše Phillip Campbell s portala Catholic Exchange.

Zavirimo li u povijest pronalazaka svečeve glave, nalazimo blagdan Prvog pronalaska glave sv. Ivana Krstitelja, kojemu je spomendan 24. veljače. Prema predaji, nakon Ivanove smrti, glavu Ivana Krstitelja je uzela Herodijadina dvorjanka Ivana, žena Huza, i sahranila je na Maslinskoj gori gdje je stoljećima ostala skrivena. Negdje u četvrtom stoljeću, bogati obraćenik po imenu Inocent kupio je zemljište na Maslinskoj gori s namjerom da ondje živi kao redovnik. Dok je kopao temelj za svoju ćeliju, otkrio je posudu s glavom sv. Ivana.

Drugi pronalazak glave sv. Ivana Krstitelja složena je i zamršena priča. Tijekom vladavine Konstantina (313.-337.), dva redovnika na hodočašću u Jeruzalemu imala su viziju u kojoj je sveti Ivan otkrio mjesto svoje glave. Ljudi su stoga pronašli relikviju, stavili je u vreću i vratili se kući. Međutim, na putu su naletjeli na izvjesnog lončara koji je u snu dobio naredbu da uzme glavu od redovnika, čiji su razvratni životi uvrijedili sveca. Lončar je uzeo glavu, stavio je u svoju vreću i pobjegao. Zadržao ju je u svom domu do smrti, kada je glava najprije otišla njegovoj sestri, a na kraju u ruke grčkog monaha iz Emese po imenu Eustahije.

Nažalost, taj Eustahije bio je arijanac koji je koristio glavu svetog Ivana kao sredstvo za privlačenje sljedbenika svojoj herezi. Bolesnici koji su dolazili k Eustahiju navodno bi ozdravljali snagom glave. Na kraju je, međutim, Eustahije protjeran iz Emese. Glava je bila sahranjena, a ovdje je niknuo samostan, no točno mjesto glave je zaboravljeno.

Godinama kasnije, 452. godine, treći put je otkrivena glava sv. Ivana Krstitelja. Prema više izvora iz 5. stoljeća, glava je otkrivena u samostanu Emesa 18. veljače 452. Emeški biskup Uranije ustanovio je njezino štovanje, a 26. veljače iste godine prenesena je u novosagrađenu crkvu posvećenu sv. Ivanu. Svi ovi događaji obilježavaju se 24. veljače zajedno sa svetkovinom Prvog pronalaska glave sv. Ivana Krstitelja.

Treći nalaz potječe iz 9. stoljeća. Do tada je Emesa pala pod muslimansku vlast i bila je poznata kao Homs. Islamski svijet je bio razdiran građanskim ratom između dinastija Abbasida i Umayyada. Oko 820. mjesni su kršćani poslali glavu sv. Ivana na sigurno čuvanje u grad Comanu u Kapadokiji. Nažalost, štovanje relikvije nije bilo dopušteno zbog prevladavajuće hereze ikonoklazma. Moralo se držati skriveno i opet je izgubljeno. Nakon obnove pravovjerja, carigradski patrijarh Ignacije dobio je viziju koja otkriva točan položaj glave. Carsko izaslanstvo poslano je u Comanu da preuzme svetu relikviju. Glava sv. Ivana Krstitelja donesena je u Carigrad i ondje postavljena uz veliko slavlje 850. godine. Ovo pak našašće glave sv. Ivana Krstitelja obilježeno je liturgijskim blagdanom 25. svibnja, na dan kada je postavljena u Carigradu.

Nakon toga, glava je podijeljena na različite dijelove, od kojih je najveći otišao u poznati samostan Studion u glavnom gradu. Ovu su relikviju zaplijenili križari 1204. i odnijeli je u katedralu u Amiensu u Francuskoj. Ostali dijelovi glave poslani su u samostan Podromos u Petri, atonski samostan Dionisiou i ugro-vlaški samostan Kalua.

Glava je zamalo opet izgubljena u vrijeme Francuske revolucije kada su bezbožni revolucionari došli u Amiens da unište svetu relikviju. U svom izvrsnom eseju o povijesti svete glave Ivana Krstitelja, pravoslavni svećenik Maksim Massilitin govori kako je gradonačelnik Amiensa herojski spasio glavu:

Nakon revolucije 1789. godine popisana je sva crkvena imovina, a relikvije su oduzete. Relikvijar s glavom svetog Preteče ostao je u katedrali do studenoga 1793. godine, kada su ga zatražili predstavnici Konventa. S njega su skinuli sve što je imalo materijalnu vrijednost i naredili da se relikvije odnesu na groblje. Međutim, revolucionarna zapovijed nije ispunjena. Nakon što su napustili grad, gradski gradonačelnik Louis-Alexandre Lescouve potajno se i pod strahom od smrti vratio do relikvijara i odnio relikvije u svoj dom. Tako je svetinja sačuvana. Nekoliko godina kasnije, bivši gradonačelnik dao je relikviju opatu Lejeuneu. Nakon što su prestali revolucionarni progoni, glava sv. Ivana Krstitelja je 1816. vraćena u katedralu u Amiensu, gdje se nalazi do danas.[1]