Donosimo u cijelosti prekrasno razmatranje vlč. Janka Lulića.

A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. Mudr 7, 11

Ovogodišnje geslo odvodi nas u starozavjetnu riznicu mudrosti. I ne nalazi se ono bez razloga na stranicama istoimene Knjige mudrosti. Kralj Salomon biranim riječima i uzvišenim hvali mudrost. Ističući njezinu važnost ispred žezla i prijestolja. Ispred svakog bogatstva. i samo srebro i zlato ispred mudrosti naziva pijeskom i blatom. Ističe da ju je volio više od zlata i dobrote i zavolio više od svjetlosti jer od nje su mu došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

Važno je se vratiti na početak teksta gdje Salomon kaže sljedeće: “Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti”. istinska mudrost nije nikada plod ljudskih misli, domišljanja i želja. Već se ona događa u odnosu s drugim, s Bogom.  Ona se ne rađa nikada prvo iz govora već iz šutnje i slušanja. Svim ugodnicima o kojima slušamo u Svetom Pismu upravo je zajednička ta vrlina, slušanja. Njihov govor i riječi su odjek onoga što su čili od Gospodina. Tek u tišini i šutnji oni tek mogu spoznati Božju veličinu i svoju malenost. Tek tamo mogu spoznati da su glinene posude u koje je Gospodin stavio najdragocjenije blago.

Tek u tišini i šutnji oni tek mogu spoznati Božju veličinu i svoju malenost.

Salomon vapi i prima mudrost. Vapaj je taj odjek kojim priznaje da mudrost nije plod njegovog truda već čisti dar. I to se očituje u riječima: ‘Razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti‘. Zato Salomon hvali mudrost. Zahvaljuje. Dar je uvijek nešto na čemu zahvaljujemo jer u njemu prepoznajemo nešto uzvišeno, nešto što možda nismo zaslužili, a dobili smo. Istinska mudrost uvijek raste na tlu zahvalnosti. Mudrost bez zahvalnosti ostala bi tek puko nadimanje, sebeljublje, samohvala. Sjetimo se što je reklo ono izabrano oruđe: ‘Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?‘.

Istinska mudrost uvijek raste na tlu zahvalnosti.

Istinski mudru osobu uvijek ćemo prepoznati po tome što je zahvalna, što njezina mudrost nikada ne zaboravlja na zahvalnost. Svoju mudrost ne prepisuje sebi već ju doživljava kao dar.

Sjetimo se njezinih riječi: ‘Velika mi djela učini Svesilni!‘ Zato ovih dana željeli smo i želimo sudjelovati u najboljoj školi mudrosti i zahvalnosti. Želimo učiti od one koju častimo kao prijestolje Mudrosti.

Sv. Bonaventura u jednom od svojih spisa kaže: ‘Ugledajte se na Ogledalo kreposti, na Mariju i od nje se učite šutljivosti‘. Prelistamo li evanđelja vidjet ćemo da je ona govorila malo i s malo osoba. Naći ćemo da je govorila samo s četiri osobe i to svega sedam puta. S anđelom dva puta, sa Sinom dva puta, s Elizabetom dva puta i sa slugama u Kani jednom. To postiđuje našu gorljivost. Mi smo uvijek pripravni govoriti mnogo iako znamo koliko je šutnja vrijedna. Jedino u tišini rađaju se velika djela. Zato sv. Ignacije Antiohijski kaže: ‘Knezu ovoga svijeta ostali su skriveni Marijino djevičanstvo, njezin porod i Isusova smrt. Tri zvučna otajstva ispunjena u Božjoj tišini‘. Zato je važno željeti utišati svoje misli i svoje riječi, a pozorno slušati jer ‘ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta‘.

Mi smo uvijek pripravni govoriti mnogo iako znamo koliko je šutnja vrijedna.

A  s njome su mi došla sva dobra. Od Marije nam dolaze sva dobra istinske zahvalnosti. Ona nas uči kako biti zahvalan, kako je zahvalnost Gospodinu za njegova dar kojim se ni s jednim blagom ovoga svijeta ne može usporediti.

Zato molimo u jednom predslovlju: “Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.” 

I Marijin hvalospjev Gospodinu za njegova djela, nebrojena su dobra i blago koje nam od nje dolazi. Ona nas uči pravo moliti. Molitvi duše koja je darivana od svoga Stvoritelja i koja svome Stvoritelju izriče najveću hvalu. Ne samo riječima nego čitavim svojim bićem. Zato tražimo njezino posredništvo. Da nas njezin zagovor i blizina uči istinski moliti, zahvaljivati, ne samo riječima, nego i šutnjom i djelima.

Molitvi duše koja je darivana od svoga Stvoritelja i koja svome Stvoritelju izriče najveću hvalu.

Sjetimo se samo koliko naše molitve načima rastresenost, odsutnost misli i kako nam molitva postaje sve teža. Razbijeni smo bukom i nemirom kako izvan nas tako i u nama samima. Lijek svemu tome je zahvalnost. Stoga, predragi brate i sestro kad si rastresen i odsutan, kada ne možeš sabrati svoje misli samo zahvaljuj. I kada ti je moliti teško i kada misliš da su tvoje teškoće najteže na svijetu samo zahvaljuj jer to je već dovoljno da Gospodin izvede veliko djelo u tvojem životu. Ne onako kako si zamislio nego onako kako je mnogo bolje za tebe. Onako kako je zamislio on.

I kada ti je moliti teško i kada misliš da su tvoje teškoće najteže na svijetu samo zahvaljuj…

I od ruku njezinih blago nebrojeno. Nebrojeno blago koje nam od Marije dolazi krije se u rečenici izrečenoj na svadbi u Kani Galilejskoj: ‘Što god vam rekne učinite!‘, istinsko blago krije se u poslušnosti. u poslušnosti njezinom Sinu. Marija dobro znade ono što će Krist sam posvijestiti kasnije svojim učenicima: ‘Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa!‘. Marija je zato uzor istinske mudrosti i zahvalnosti prema Gospodinu za njegova djela. I nas upućuje da svoj život gradimo na čvrstom temelju, Isusu Kristu i da ne upadamo u napast građenja svojega života na pijesku i blatu, na varljivim i prividnim sigurnostima. Sjetimo se Salomonovih riječi: ‘ jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato‘. Istinska je mudrost prepoznati da nam Spasitelj ne ostavlja bez razloga Mariju za majku.

Marija je zato uzor istinske mudrosti i zahvalnosti prema Gospodinu za njegova djela.

Kada dakle Isus ugleda majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji pokraj nje, reče majci svojoj: “Ženo, evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”  Obdareni mudrošću tako velikog dara možemo i sami zavapiti sa Salomonom: ‘Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjeran, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi,
opet ne bi ničemu vrijedio.‘ S tobom je Mudrost koja zna djela tvoja, ona zna što je milo tvojim očima i što je pravo pod tvojim zapovijedima. 

Zahvalni za tako veliki dar možemo zavapiti zajedno sa sv. Bernardom: ‘ O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju.

Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajavati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.

Uistinu, s njome su nam došla sva dobra i od ruku njezinih, od utrobe njezine blago nebrojeno.