U svima nama postoji onaj glasić koji želi vjerovati da smo ipak malo važniji od drugih.  Ego je onaj dio nas koji želi biti primijećen, saslušan, poštovan, iznimno važan… To je ono što nas podsvjesno tjera da prekinemo nečiju priču kako bismo skrenuli pozornost na sebe. U većoj ili manjoj mjeri, većina nas gaji tu naviku, što nam ne donosi baš velike bodove u međuljudskim odnosima. Umjesto da uživamo u trenutku, mi se uspoređujemo i natječemo. Propuštamo jednu veliku priliku i pretvaramo je u sitnicu. Sitničarimo, donosi portal Mreže riječi.

Nešto je čudesno u osjećaju spokoja koji nas preplavi kada nestane potreba da sva pozornost bude na nama. Kada lovorike prepustimo drugima. Kada čvrsto odlučimo ne graditi dramu oko sitnica samo zato da bismo u toj drami postali kralj ili kraljica. Zanimljivo je da se životna ironija krije upravo u nečem drugom. U nekom Drugom.

Čim se riješimo potrebe da trčimo za lajkovima, pozornošću drugih ljudi, ta ista potreba bit će zamijenjena nenametljivim pouzdanjem koje izvire iz prepuštanja pozornosti drugima. Ili možda, iz prepuštanja pozornosti nekom Drugom.

Utemeljiteljica Službenica Milosrđa, Paola Di Rosa – Marija Krucifiksa, bila je umjetnica diskrecije. Njezina inteligencija nije se rasipala u sitnicama. Upravo suprotno, ona je zahvaljujući sitnicama svoga života uspjela učiniti velike stvari. Znala bi reći: “Živi radosno i velikodušnim srcem! Ne dopusti da te uznemire sitnice.
Ako ti se štogod dogodi, sve stavi u Srce Isusovo, Njemu se prepusti i nastavi živjeti u miru!”

Kako je to sv. Marija Krucifiksa provela u djelo, možemo pogledati u videu.