"Važno je činiti dobro. I činiti ga odmah jer, kako to sugerira i sv. Jakov u drugom čitanju, upozoravajući bogataše koji gomilaju bogatstvo propuštajući činiti dobro, vrlo brzo može biti kasno. I važno je ne činiti zlo. Na tragu misli sv. Jakova možemo zaključiti da zlo nije samo činiti nešto loše. Zlo je i propustiti učiniti dobro", poručuje apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.
[DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU, 2021.]
U današnjem evanđeoskom ulomku apostol Ivan, slično kao i Jošua u Knjizi Brojeva koja nam je ponuđena kao prvo čitanje, želi zabraniti drugima, koji nisu s njima, da budu Isusovi, da djeluju u Isusovo ime. Isus odbacuje ovaj stav. On nas, naprotiv, potiče da znamo prepoznati dobro drugih. I tome dodaje potrebu da znademo prepoznati i ukloniti svoje vlastito zlo.
Zanimljivo je primijetiti kako se kod drugih ljudi često tako jako znademo usmjeriti na nešto što je loše – ili smo ga mi tako procijenili ili nam je tako interpretirano, nije važno – da u potpunosti zanemarimo i zabravimo dobro koje su oni napravili. Tome danas osobito pogoduju društvene mreže, ali to je i širi problem. I nije nešto što je svojstveno samo našem vremenu. Toga je uvijek bilo. Isus nam želi pomoći da se oslobodimo tog mentaliteta. I da budemo radije umjereni na dobro drugih, nego li na eventualno zlo koje su učinili. Poruku o dobru koju drugi čine nama, dobru koje trebamo primijetiti i prepoznati, Isus sažima u sliku „čaše vode“. Želi tu malu gestu, bez obzira tko nam je učini, pretvoriti u simbol dobra koje nam netko čini. I želi da svaku i najmanju gestu dobra koja je učinjena, nama i osobito najmanjima, uvijek i ponovo prepoznajemo kao gestu učinjenu njemu.
Drugačije je kad se radi o nama samima. Tad se događa obrnuto. Tako olako prelazimo preko počinjenog zla i ističemo dobro koje smo učinili. Isus nam želi pomoći nadvladati i taj stav, pozivajući nas da prepoznamo svoje zlo. Poruku o zlu koje mi činimo i koje trebamo prepoznati Isus sažima u sliku „mlinskog kamena“. Zašto „mlinski kamen“? Zbog težine. Svako zlo je teško. Ipak, osobito je teško zlo koje čine Isusovi učenici. Zašto? Zato što je s tim zlom uvijek povezana sablazan koja kompromitira dobro koje smo poslani činiti i još više onoga koji nas je poslao činiti to dobro, a to je Isus. Zlom koje činimo dovodimo ljude u zabludu da nas je to zlo poslao činiti Isus Krist, da je to zlo koje činimo njegovo evanđelje. A to nije Isus. To je samo njegova iskrivljena slika. I to nije evanđelje. Zato je važno što prije uočiti vlastito zlo. I odsjeći ga dok ne bude kasno, odnosno dok nas ono potpuno ne zahvati, a tim i potpuno kompromitira Isusa Krista i evanđelje koje smo u njegovo ime poslani propovijedati.
Ne prepustiti dobro uključuje priznati i odbaciti svoje vlastito zlo. Samo tako možemo biti potpuno Kristovi i svjedočiti njega i njegovo evanđelje svima.
Važno je činiti dobro. I činiti ga odmah jer, kako to sugerira i sv. Jakov u drugom čitanju, upozoravajući bogataše koji gomilaju bogatstvo propuštajući činiti dobro, vrlo brzo može biti kasno. I važno je ne činiti zlo. Na tragu misli sv. Jakova možemo zaključiti da zlo nije samo činiti nešto loše. Zlo je i propustiti učiniti dobro. Ne propustiti učiniti dobro znači i znati prepoznati tuđe dobro. I ne fokusirati se samo na zlo koje je učinio. Ne prepustiti dobro uključuje priznati i odbaciti svoje vlastito zlo. Samo tako možemo biti potpuno Kristovi i svjedočiti njega i njegovo evanđelje svima. I prepoznati njegove tragove kod drugih, bez obzira tko su i jesu li ili nisu u potpunom zajedništvu s nama.