"Danas Isus nas poziva da odgovorimo na njegovo pitanje: 'A vi, što vi kažete tko sam ja?' Čini to kako bismo nakon toga i životom znali odgovarati na to pitanje. Tko je za mene Isus Krist?", poručuje apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.
[DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU, 2021.]
Dva Isusova pitanja upućena učenicima u Cezareji Filipove danas su postavlja nama: «Što ljudi kažu tko sam ja?» i «A vi, što vi kažete tko sam ja?»
Na prvo pitanje i danas bismo čuli najrazličitije odgovore. Neki bi bili pozitivni jer Isus i ono što je on govorio i danas kod mnogih izaziva poštovanje. Bilo bi dosta i indiferentnih, onih koji bi rekli da ih Isus ne zanima. Mislim da danas sve više raste njihov broj. Čuli bismo i negativne odgovore. Često smo mi kršćani krivci za to. Ali, važno je znati da se negativan odgovor na ovo pitanje ne čuje samo od onih koji Isusa ne prihvaćaju i kažu da ne vjeruju. Taj se odgovor može čuti i od onih koji kažu da vjeruju. Svi oni koji ga ne prepoznaju i odbacuju u drugim ljudima koji su potrebni ne prepoznaju i odbacuju Isusa. Isus je u svakom odbačeno i isključenom, počinjući od nerođenih, preko siromašnih, obespravljenih, progonjenih i izbjeglih, pa sve do umirućih, onaj trpeći pravednik o kojemu nam je progovorio ulomak iz Knjige proroka Izaije koji nam je ponuđen kao prvo čitanje.
I na drugo pitanje, koja je za nas puno važnije, može se čuti različite odgovore. Tko je Isus za nas, za mene? Često se u odgovoru na ovo pitanje služimo uobičajenim formulama koje smo naučili na vjeronauku. Jedna od takvih je i ova koju je izgovorio Petar. Lako je, međutim, reći ono što ispovijedamo u Vjerovanju: «Vjerujem … u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je … sišao s nebesa i utjelovio se …» Ili s Petrom ispovjediti: »Ti si Pomazanik – Krist!« Ali što s tim i što zatim? Što nam znače te riječi. I što činimo s tim riječima kad smo izvan crkve, u svojoj obitelji, u susretu sa svojim susjedima, s drugim ljudima, među poznanicima i prijateljima, na radnom mjestu, školi, ali i u susretu s nerođenim djetetom i umirućim starcem, siromahom i obespravljenim, s progonjenima i izbjeglima?
Danas Isus nas poziva da odgovorimo na njegovo pitanje: «A vi, što vi kažete tko sam ja?» Čini to kako bismo nakon toga i životom znali odgovarati na to pitanje. Tko je za mene Isus Krist? Što on uistinu znači za moj život, moju svakodnevnicu i moj pogled na ljudsko postojanje uopće? I ne zaboravimo! Sve što god kažemo o Isusu Kristu trebali bismo potvrditi i svojim životom. Kako? Odgovor nam nudi sv. Jakov u ulomku koji nam je ponuđen kao drugo čitanje. Kaže: «Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tko rekne: ‘Hajdete u miru, grijete se i sitite’, a ne dade im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru’».