[PETA NEDJELJA KROZ GODINU – DAN ŽIVOTA 2022.]

Nakon što je u nazaretskoj sinagogi iznio svoj program i izmakao nasilnom protestu svojih sugrađana, Isus se uputio u Kafarnaum. U tom galilejskom gradu je nastavio svoje djelovanje. To je postao njegov grad.Za početak svog nastupa u Kafarnaumu Isus se poslužio jednom ribarskom lađom. Izbor lađe, riječ je o Šimunovoj odnosno Petrovoj lađi, nije slučajan. Uz praktičnost koju je lađa pružala, omogućujući svima koji slušaju na obali da mogu dobro čuti ono što se govori, ovaj izbor je također pun simbolike. Pokušat ću izdvojiti tri simbolične poruke za koje mi se čini da se nalaze u ovom izboru.

Prva poruka je povezana s novim Božjim narodom, Crkvom, koji Isus želi utemeljiti. Naime, nakon što su ga odbacili njegovi sugrađani, koji na svoj način predstavljaju Izrael, Isus na Šimunovoj lađi, koja simbolizira Crkvu koju će ustanoviti za sve narode, pronalazi privilegirano mjesto na kojemu želi ostati trajno prisutan i s kojega želi nastaviti govoriti svima koji ga žele čuti.

Druga poruka se tiče mjesta na kojemu Isus želi djelovati u Crkvi i po Crkvi u svijetu. U ovom slučaju je to mjesto lađa kao sredstvo ljudskog rada, sredstvo kojim ljudi zarađuju za svoj život i život svojih obitelji. To je poruka da nas Isus svojim pozivom i poslanjem ne želi više pronalaziti samo na mjestima kulta – kao što su sinagoge, a u našem slučaju crkve – koja su pripravljene da bi služile navještaju Božje riječi i molitvi – u našem slučaju i slavljenju euharistije i drugih sakramenata i Isusovu trajnu sakramentalnu prisutnost u euharistiji – nego i svugdje drugdje, u našoj svakodnevici i u svim drugim različitim životnim situacijama, uključujući osobito mjesta ljudskog rada.

Treća poruka se odnosi na osobe koje se nalaze s Isusom na lađi Crkve. Očekivali bismo da su te osobe sposobnije, okretnije, pa i moralno bolje od onih osoba koje su Isusa odbacile u njegovom zavičaju, ali često vidimo da nisu. Dapače, u svakom se smislu čine manje prikladnima za poslanje koje Isus ima s njima. Osobe na Šimunovoj lađi nipošto nisu savršene, svete i izvanredne osobe. Savršeni, sveti i izvanredni, ili oni koji su to mislili o sebi, su bili oni koji su Isusa odbacili. Njima Isus nije mogao ništa učiniti. Nije im bio potreban. Oni i bez njega već i sami znaju sve, već su i sami dovoljno sveti. Nažalost, u njima je lako danas prepoznati i mnoge od nas kršćana, katolika. Kao da smo zaboravili da Isus ne bira takve! On zna da s njima ne može računati. Zato on bira obične ljude, slabe i grešne. Šimun će u ime svih njih, svih nas, reći: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“

Ono što ove koje Isus izabire i pronalazi na onoj prvoj Šimunovoj lađi, kao i drugim lađama koje su im pritekle u pomoć kod ulova, razlikuje od onih prvih, Isusovih sugrađana, ono što nas treba razlikovati od njih, je upravo ova svijest vlastite nedostojnosti i grešnosti, slabosti običnog čovjeka koji osjeća da nije dostojan, da ne može, da ga nadilazi. I da nam je potreban on, Isus, i njegova milost koja našu slabost i nedostojnost koja nas čini otvorenima za njegovu riječ, prepoznaje kao dobar temelj za ono naše otisnuti od obale, odvojiti se od svih ovozemaljskih sigurnosti i onoga što nas čini zavezanima za obalu unaprijed zadanih koncepata i omogućuje nam krenuti u neizvjesnost pučine i poslanja koje Isus ima s nama za druge, za sve.

Među drugima, svima, koji su također odabrani i pozvani, ove godine uz Dan života koji se slavi u ovoj prvoj nedjelji veljače, želim prepoznati osobito našu braću i sestre osobe s invaliditetom koje i mi, Crkva i kršćani, trebamo danas s Kristom prepoznati kao one koji su vrijedni baš zato što su posebni i omogućiti im da i oni osjete da Krist i s njima računa na lađi Crkve, odnosno da su i, „osobe s invaliditetom – dar, blagoslov i obogaćenje za obitelj, Crkvu i društvo“. O tome više u istoimenoj poruci Vijeća HBK za život i obitelj koju možete pronaći ovdje.

A „Isus reče Šimunu – i u Šimunu drugim apostolima i svim učenicima, svima nama bez obzira na sve naše razlike jer činjenica da smo kršćani znači i da smo od Isusa pozvani i poslani – ‘Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!’“ Evanđelist zaključuje – pozivajući i nas da učinimo tako – „Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.“