"Isus i danas gleda na one koji su unutra, u Crkvi, nadam se da smo tu i ja i ti, i govori: 'Tko je majka moja i braća moja?'", poručuje riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Mate Uzinić u svom nagovoru za desetu nedjelju kroz godinu.
U cijelosti objavu s Facebooka profila mons. Uzinića pročitajte ovdje:
Isus nastavlja oduševljavati mnoštvo koje se oko njega okuplja, ali istovremeno se nastavlja suočavati i s onima koji mu se protive, među kojima se ističu oni koje evanđelisti nazivaju pismoznanci. S njima je i u današnjem evanđeoskom ulomku Isus ušao u raspravu, optužujući ih za grijeh hule protiv Duha Svetoga. U slobodnoj interpretaciji to bi bio grijeh onih koji znaju da Isus djeluje ispunjen Duhom Svetima, a svejedno svjesno i hotimično njegovo djelovanje pripisuju djelovanju zloduha, zatvoreni za njegovu ponudu spasenja i trudeći se i druge od nje odvratiti. Ovaj se grijeh može očitovati na više načina. Jedan od njih je i onaj koji je prvog čovjeka naveo na grijeh, o čijim nam je posljedicama progovorilo prvo današnje čitanje, uvjeravajući ga da mu Bog ne želi dobro, da mu Bog želi uskratiti rast i napredak, život, iako je dobro znao da je to laž. To je, zapravo, đavolski grijeh.
Želio bih podsjetiti da smo danas njegovi mi kršćani, Crkva. I da smo kao „njegovi“, „majka njegova i braća njegova“, zapravo u opasnosti da i nas zavede logika „pismoznanaca“.
Ipak, posebnost današnjeg evanđeoskog ulomka nije to što Isus raspravlja s pismoznancima. To se često događalo. Na kraju će ga oni osuditi i ubiti i, iako su bili pismoznanci, nesvjesno ispuniti Sveto pismo. Posebnost današnjeg evanđelja je u tome što su im dali podršku i oni koje evanđelist naziva „njegovi“, odnosno na drugom mjestu „majka njegova i braća njegova“. Ne ulazeći podrobnije u tumačenje ovih pojmova, želio bih podsjetiti da smo danas njegovi mi kršćani, Crkva. I da smo kao „njegovi“, „majka njegova i braća njegova“, zapravo u opasnosti da i nas zavede logika „pismoznanaca“ zbog koje se i u nama javlja potreba da obuzdamo Isusa, da ga uskladimo sa svojim pravilima, svedemo na svoja mjerila. To se događa i kad postanemo Crkva okrenuta samo sebi, zatvorena u svoje tradicije, u ovozemaljske interese i pravila, kad nam je važniji ugled od ljudskih osoba, materijalno bogaćenje od potreba braće i sestara, kad nam je novac postao cilj, a prestao biti sredstvo… Ali događa se i onda kad ostajemo vani, izvan Crkve, kritizirajući, pridružujući se hajci protiv Crkve, umjesto da „uđemo“, da se unutra u Crkvi prepoznamo kao Isusova braća i sestre, da u drugima prepoznamo Isusovu braću i sestre, i vršeći Božju volju postanemo aktivni članovi Crkve i kršćanske zajednice, Isusova istinska braća i sestre, mijenjajući Crkvu iznutra, doprinoseći njezinoj obnovi vlastitim obraćenjem i preuzimajući svoj dio odgovornosti za njezinu sadašnjost i budućnost.
Isus i danas gleda na one koji su unutra, u Crkvi, nadam se da smo tu i ja i ti.
Isus i danas gleda na one koji su unutra, u Crkvi, nadam se da smo tu i ja i ti, i govori: „’Tko je majka moja i braća moja?’ I okruži pogledom po onima što su sjedili oko njega u krugu i kaže: ‘Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.’“