Unatoč svim židovskim propisima i zakonima, uvijek je postojala jedna temeljna zapovijed, gotovo u obliku molitve, na kojoj je počivalo sve drugo. Ona se na hebrejskom zvala Š(e)ma Israel – Slušaj Izraele! I Isus nam je donosi. Vidimo da je Isus ne dokida, nego potvrđuje i navodi. Što to znači?
Kada u životu gomilamo stvari jednu za drugom, s vremenom počinjemo gubiti osjećaj što je od tog mnoštva važno, i kao da više ne razlikujemo bitno od nebitnoga. U starome Izraelu tako se namnožio broj zakona, propisa i zapovijedi. Ako ćemo točno, bilo je 613 propisa koje su Izraelci trebali obdržavati. Od toga je bilo 365 zabrana i 248 propisa za vršenje.
Uz najbolju volju i najbolje pamćenje, toliki broj propisa teško je i zapamtiti, a kamoli ih sve vršiti. Od cijele te šume zakona, nije se moglo razabrati drvo, odnosno ono bitno. Zato su postojali pismoznanci – učeni ljudi koji su poznavali židovska pisma i zakon. Ako nešto nije bilo jasno, onda se obično njima pristupalo u svrhu tumačenje zakona.
Slušaj – riječ koja podrazumijeva trajnost!
Međutim, u evanđelju (Mk 12, 38-44) jedan pismoznanac pristupa Isusu i pita: “Koja je prva zapovijed od sviju?” Pismoznanci su učeni ljudi, za razliku od Isusa, koji nije bio tako školovan čovjek. Međutim, Isus im je bio trn u oku, i moguće da mu pismoznanc pristupa ili da ga ponizi, ili da se pokaže pametnijim od njega ili da ga dovede u zamku.
Slušaj Izraele!
Unatoč svim židovskim propisima i zakonima, uvijek je postojala jedna temeljna zapovijed, gotovo u obliku molitve, na kojoj je počivalo sve drugo. Ona se na hebrejskom zvala Š(e)ma Israel – Slušaj Izraele! I Isus nam je donosi. Vidimo da je Isus ne dokida, nego potvrđuje i navodi. Što to znači? To znači da na početku svega našeg vjerskog života i djelovanja, ne stoji nekakav propis, nekakav zakon ili nekakva zabrana.
Ne, na prvom mjestu stoji: Slušaj! Stani čovječe! Zaustavi se! Priberi se! Smiri se! Kamo juriš? Od našeg životnog meteža stalno nam je strka, jurnjava, tempo, briga, trči tamo, trči amo, nikako stati, primiriti se… Slušaj! Da bismo nešto mogli čuti, potrebno je malo zastati, naćuliti uši… Slušaj – riječ koja podrazumijeva trajnost.
Gospodin Bog naš Gospodin je jedini!
Nije samo: čuj! Nego slušaj… U životu toliko toga slušamo, i možda nam je puna kapa. Stalno nekoga/nešto slušamo – sad šefa na poslu, sad doma muža ili ženu, sad ove vijesti, sad one. Nakon cijelog napornog tjedna, onda još dolazimo nedjeljom u crkvu – i opet moramo nešto slušati. Ali pitanje je – kako slušamo?
Kažu da nam je Bog dao dva uha i jedna usta – da bismo dvostruko više slušali nego pričali. Nakon napornog tjedna, dođeš u crkvu i možda se Bogu puno jadaš, ali opet od puno vlastite priče, vlastitih zahtjeva – zaboraviš slušati. Isus odgovori – prvo je: slušaj! Zašto bi slušao? Zato jer je ta zapovijed, ta riječ – to je riječ, to je uputa za tvoj život. “Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.”
Izaberi Gospodina!
Isus odgovori – prvo je: Slušaj! Gospodin Bog naš Gospodin je jedan. Ako je jedan jedini istinski Bog, onda se nužno moramo opredijeliti. Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Ljubiti Boga znači odbaciti sve ono što nije Božje. Ako kažemo Bogu da, onda svemu ostalome što nije Božje moramo reći – ne! I to se tiče svih dimenzija moga života.
Naša vjera nije švedski stol gdje ćemo odabirati što nam odgovara!
Ovo evanđelje stavlja nas pred odluku. Vrijeme u kojemu jesmo ne možemo živjeti nekakvu light verziju kršćanstva. Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Moramo se opredijeliti – ili jesmo ili nismo. Ako je Gospodin jedini onda naša vjera nije švedski stol – gdje ćemo odabirati što nam odgovara – Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.
Svako služenje koje nije služenje tom jedinom Bogu služenje je lažnom Bogu, staroj zmiji, zavodniku, sotoni. Neka nam put predanja Bogu pokaže ona koja je uvijek bila najpredanija, ona koja je u životu uvijek znala tko je jedini istinski Bog, a to je Isusova i naša Majka Marija.