[DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU, 2021.]

„Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Ovaj odgovor na Isusov govor o sebi kao euharistijskom kruhu koji smo slušali proteklih nedjelja temelj je vjere Crkve. Snagom te vjere ona već dvije tisuće godina nastoji pokazati živom i djelotvornom ljubavlju evanđeosku poruku u svijetu u kojem živi.

Bilo je i izdaja. Izdajnik je bio među dvanaestoricom. Izdajnika Krista i njegove poruke je bilo i u svim kasnijim vremenima. Izdaja se događa kad god nam se Isusova poruka evanđelje pretvori u tvrdu besjedu i neslušljiv govor. I onda otiđemo od njega nasljedujući lakše besjede i slušljivije govore. U pokušaju da razumiju ovu činjenicu izdaje Kristove poruke unutar same Crkve kroz cijelu njezinu povijest, crkveni oci su koristili težak, ali i vrlo slikovit izraz govoreći kako je Crkva „sveta bludnica“. Crkva je sveta i nevina dok god je vjerna evanđelju. Ona je bludnica kad god postane nevjerna evanđelju, tražeći druge putove i druge „ljubavnike“.

Uz one koji su iznevjerili evanđeosku poruku jer im se evanđeoska poruka činila tvrdim i nerazumljivim govorom, u Crkvi je bilo i onih koji su pokušavali živjeti u skladu s evanđeljem i njegovom porukom i onda kad je i njima ta poruka zvučala tvrdo i neslušljivo. To su svi oni koji su poput Petra na Isusovo pitanje: „Kanite li i vi otići?“, odgovorili: „Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Današnje evanđelje sugerira da takvih nema puno. Ipak, iako ih nema puno, oni su snažan temelj na kojemu se Kristova evanđeoska poruka nastavlja pronositi kroz povijest. Možemo se sjetiti mnoštva divnih ljudi, muškaraca i žena, koje nam Crkva predlaže kao takve. Postoje i mnogi drugi, oni koje mi osobno poznajemo, oni obični vjernici koji su svojim dosljednim kršćanskim životom privukli Kristu. Zahvaljujući njim i sami smo čuli Isusovu besjedu. I usprkos tome što je ona ponekad i nama teška besjeda, neslušljiva, i mi smo, nadam se, prihvatili Petrov odgovor vjere i odlučili živjeti s Kristom i po njegovoj evanđeoskoj poruci.

Nije dovoljno samo s Petrom ispovjediti vjeru i retorički prihvatiti Krista, nego je potrebno također primiti poruku njegovog evanđelja i po njoj živjeti. Samo tako je možemo dalje prenositi, a to je poslanje Crkve.

Nije to lako. I danas je Isusova poruka u krizi. I danas on i njegova poruka izazivaju podvojenost. I danas je svijet, a usuđujem se reći i sama Crkva jer je u današnjem evanđelju riječ o podijeljenosti Isusovih učenika, podijeljen na one koji su za Isusa i one koji su protiv njega. I danas, nažalost, mnogi Isusovi učenici govore, često da toga niti nisu svjesni: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ I odlaze od Isusa, iako misle da ga slijede, povodeći se za lakšim i privlačnijim besjedama, za onim što je ugodnije uhu čuti i tijelu podnositi. Istovremeno, Bogu hvala, i danas ima onih koji su se svrstali u redove dvanaestorice i koji s Petrom, danas je za nas katolike Petar papa Franjo, na Kristovo pitanje: „Kanite li i vi otići?“, spremno odgovaraju: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga?“