Župnik zagrebačke Župe Presvetog Trojstva, vlč. Tomislav Šagud osvrnuo se na nedjeljno evanđelje u kojemu Isus poziva na obraćenje, pročitajte u nastavku u promišljanju vlč. Tomislava Šaguda koje možete pronaći i na njegovoj mrežnoj stranici Šagud xyz.

Uvod

Svoj korizmeni hod nastavljamo slušajući Isusova ozbiljna upozorenja da ćemo propasti ako se ne obratimo. Stoga ćemo danas govoriti o ulozi obraćenja u našem duhovnom životu.

Događa li se zlo samo zlima?

Među Židovima Isusova vremena bilo je rašireno vjerovanje da su loše stvari, zlo i nesreće koje se ljudima događaju isključivo posljedica njihovih grijeha ili grijeha njihovih roditelja. Ako bi se čovjek ozbiljno razbolio, oslijepio ili bi mu imanje nastradalo u požaru, to se smatralo izravnom posljedicom njegova grešna života. A ako se zlom pogođena osoba izvana i čini neporočna, zasigurno negdje skriva neki porok ili grijeh iz prošlosti. Primjere ovoga mentaliteta možemo naći u svim Evanđeljima.

Mnogi kršteni čak otvoreno izjavljuju da vjeruju u sustav karme, da postoji neka sila u svijetu koja svako dobro djelo izravno nagrađuje, a svako loše izravno kažnjava.

Nažalost, i mi se kršćani često nađemo zarobljeni ovakvim shvaćanjima kada se, primjerice, žalimo Bogu da nismo zaslužili zlo koje nas je zadesilo ili kada smo ljubomorni na ljude koji ne žive kršćanski, a naizgled im „sve ide u životu”. Takva su razmišljanja znak da nismo dobro shvatili poruku evanđelja. Mnogi kršteni čak otvoreno izjavljuju da vjeruju u sustav karme, da postoji neka sila u svijetu koja svako dobro djelo izravno nagrađuje, a svako loše izravno kažnjava. Mislim da oni koji tako razmišljaju ne razmišljaju dovoljno duboko, jer bi inače shvatili da nitko od nas nije dovoljno dobar da izbjegne smrt ili da bude nagrađen vječnim životom. Zato mi kršćani vjerujemo i uzdamo se u milost, a ne karmu.

Zato mi kršćani vjerujemo i uzdamo se u milost, a ne karmu.

Dok je Isus poučavao narod, nešto se dogodilo u jeruzalemskom Hramu. Rimski su vojnici usred Hrama pobili neke hodočasnike iz Galileje. Više detalja o tom incidentu ne znamo. Ljudi donose tu vijest Isusu jer žele čuti njegov komentar. Moralni problem nije predstavljalo samo ubojstvo tih ljudi nego i to što je Božji Hram time bio oskvrnut. Za vrijeme Babilonaca Božji je Hram oskvrnut jer je narod otpao od Boga, a u vrijeme Makabejaca oskvrnuće Hrama bilo je povod za pobunu protiv okupatora. Stoga vidimo da vijest o ovom događaju pred Isusa stavlja brojna pitanja.

Poziv na obraćenje

No Isus, po svom običaju, ne odgovara izravno, nego u usporedbama i zagonetkama. Zašto? Zato što želi potaknuti svoje slušatelje na razmišljanje. Poziva ih da se ne bave toliko zlom koje se događa oko njih i na koje ne mogu utjecati, nego da se zagledaju u svoju dušu i vide u kakvom je ona stanju. Ovaj se poziv savršeno uklapa u razdoblje korizme. Ponekad malo previše razmišljamo i kalkuliramo o svijetu oko sebe pa zaboravimo na svijet u nama. Isus ne daje odgovor na pitanje zašto se nekim ljudima događa zlo, a drugima ne, jer želi da se prvenstveno bavimo sobom i svojim obraćenjem. No što je to obraćenje koje Isus spominje?

Ponekad malo previše razmišljamo i kalkuliramo o svijetu oko sebe pa zaboravimo na svijet u nama.

Često možemo čitati ili slušati o brojnim obraćenjima koja su ljudi doživjeli, ali tu riječ treba shvatiti malo šire. Obraćenje nije jedan događaj, nego proces koji traje cijeli život. Dokle god imamo grijeha u sebi, potrebno nam je obraćenje. A taj proces ima dva dijela: prvi je odricanje od grijeha i okretanje prema Bogu, a drugi je odgovaranje na Božji poziv i donošenje plodova. Nažalost, ovaj drugi dio mnogi zaborave.

Obraćenje ima dvije komponente

Mislimo da smo dobri kršćani ako se klonimo grijeha i redovito molimo. No to nije dosta. Nitko od nas nije stvoren samo zato da se kloni grijeha – tada bi najveći svetac bio onaj koji bi po cijele dane spavao. Stvoreni smo da ostvarimo neki cilj, neko poslanje na ovome svijetu. Nismo slučajno došli na svijet: ne tek zato što su naši roditelji bili na romantičnoj večeri, pa smo se nakon devet mjeseci pojavili mi, a onda… nek se svatko snalazi kako zna i umije. Bog nas je stvorio s ciljem: nije nas stavio na ovaj svijet, nego nas je poslao. Poslao nas je s određenim zadatkom koji trebamo ispuniti.

Bog nas je stvorio s ciljem: nije nas stavio na ovaj svijet, nego nas je poslao. Poslao nas je s određenim zadatkom koji trebamo ispuniti.

O ovome govori i simbolika dviju biljaka koje se spominju u današnjim čitanjima. Evanđelje opisuje smokvu koja je uspješno rasla, puštala korijenje i šepurila se u svom zelenilu. Sve je na njoj bilo dobro osim nedostatka plodova. Tu je smokvu vinogradar posjekao jer od nje nije imao koristi (usp. Lk 13,6–9). Dobra smokva nije ona koja naraste i ne istrune, nego ona koja donosi plodove, a uspješan kršćanin nije onaj koji se samo kloni grijeha, nego onaj koji vrši svoje poslanje i donosi plodove dobrih djela. Iz prvog čitanja, koje govori o Božjoj objavi u gorućem grmu, saznajemo još nešto o tome kako bi kršćanski život trebao izgledati: kao „grm sav u plamenu” koji „ipak ne izgara” (Izl 3,2). Mi kršćani nismo stvoreni da dimimo, nego da gorimo – da Božjom silom osvajamo ovaj svijet za Božje kraljevstvo. Ako to budemo radili svojim snagama, brzo ćemo izgorjeti, no ako pustimo da Duh Božji djeluje kroz nas, tada ćemo gorjeti, ali ne i izgorjeti. To je obraćenje na koje nas Isus poziva: ne samo na to da prestanemo griješiti nego i na to da cijeli svoj život stavimo u službu Bogu.

Dobra smokva nije ona koja naraste i ne istrune, nego ona koja donosi plodove, a uspješan kršćanin nije onaj koji se samo kloni grijeha, nego onaj koji vrši svoje poslanje i donosi plodove dobrih djela.

Zaključak

Dok na kraju dana ispitujemo svoju savjest, dok molimo i pokušavamo rasti u vjeri, nije dovoljno samo se baviti svojim grijesima. Možda bismo pred Bogom češće trebali postavljati ovo pitanje: „Jesam li danas odgovorio na tvoj poziv?” To nije tek neki lijep dodatak našoj vjeri, nego uvjet koji valja ispuniti da bismo se uopće mogli zvati kršćanima. Ako ne znamo točno kako i odakle početi, ovo je jedan savjet: pokušajmo u svoju molitvu unijeti poklik „Evo me, mene pošalji!” i pustimo da taj zaziv počne mijenjati našu nutrinu.