Odricanje je bilo trajno prisutno i u životu sv. Male Terezije, njezin trajni odabir, no ona nije bila ozbiljna ni smrknuta pod teretom odricanja. Bila je jednostavna poput djeteta i svako njezino odricanje je imalo samo jednu jedinu svrhu. Ne da skuplja zasluge i broji pobjede, nego da time razveseli Isusa.

„Ne boj se. Ovaj je hod kroz pustinju – hod sa mnom. Ovih četrdeset dana su vrijeme u kojem mi možeš predati sve svoje poteškoće, patnje, muke, nadanja... Sve tvoje će u meni oživjeti snagom koju će donijeti moje uskrsnuće, snagom novoga života uskrsnoga jutra, snagom mene Uskrsloga. Ne boj se.“