Danas stojimo pred jednom velikom tajnom odnosa Boga i čovjeka. Odnosa koji će promijeniti čitav smjer ljudske povijesti. Proslavljamo blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, majke Kristove. Ovaj blagdan poseban je prije svega zbog toga što se u evanđeoskom izvještaju ništa ne govori o događaju koji danas proslavljamo. Ipak, u životu Crkve postoje mnoge poetske pojedinosti koje nam govore o ovome blagdanu, a dolaze iz različitih predaja koje su nastajale stoljećima, postupno postajući dio živoga sjećanja naroda Božjega. Povijesnost tih pojedinosti nije toliko važna, važna je ta osobita ljubav kojom je od najranijih vremena u svijesti kršćana okružena majka Božja, koja je njihovu pažnju usmjeravala k najvažnijim događajima iz života. 

Dijete, djetinjstvo – to je nešto što je u kršćanstvu vrlo važno, štoviše – ono je jedna od tema njegovih blagdana: rođenje Kristovo, rođenje Marijino, rođenje Ivanovo. Mi, ljudi 21. stoljeća, ljudi svijeta kojem više od svega nedostaje to svijetlo otajstvo djetinjstva, trebali bismo navedeno posebno uzeti u obzir. Bliži se kraju godina puna strašnih i tragičnih događaja, i gotovo da smo navikli živjeti u neprestanom strahu i napetosti. S jedne strane neprestano slušamo o napretku čovječanstva, o njegovoj svijetloj budućnosti, dok nas s druge strane kršćanstvo poziva da se oslobodimo pomahnitalog jurcanja za neumjerenim progresom, da svu svoju pažnju usredotočimo na život, na ovo kratko vrijeme koje imamo na raspolaganju. Na svjetlost i radost koju u punoj mjeri osjećaju samo djeca. Jer kada se čovjek rađa, onda svijet počinje ispočetka. Onda se ponovno javlja mogućnost ljubavi, savršenstva, čistoće. Sva taština, sva buka našeg vremena nije ništa spram toga koliko radosno život promatraju oči djeteta. „Ako ne budete kao djeca…“ – koliko se često ove riječi ponavljaju u evanđelju? A Djevica, Bogomajka, za Crkvu je oličenje djetinjega, cjelovitog odnosa prema životu. Odnosa koji nam otimaju zlo, grijeh, zavist i strah. Eto, zato nas blagdan rođenja Blažene Djevice Marije u prvom redu poziva da sagledamo lik vječne ljepote koju ništa na svijetu ne može zamračiti i ukaljati te da u sebi samima obnovimo to vječno djetinjstvo koje smo iznevjerili. 

Danas nam se duhovno obnavlja prizor dana kada se rodila ona kojoj je bilo povjereno da postane majka samoga Boga. Pritom, ne rekonstruiraju se njezine vanjske odlike, već njihov vječni smisao, a to je da je cjelokupan tok ljudske povijesti predstavljao pripremu za rođenje Bogomajke te da je njezino rođenje prije nego što će postati početak našeg spasenja moralo biti završetak nečega. U naše vrijeme govori se o nasljednim osobinama, o zakonima genetike koji prije rođenja već određuju kakav će čovjek biti. Pa i u razgovornom jeziku često kažemo da je netko isti otac ili majka. Svakoga od nas na ovaj ili onaj način određuje mnoštvo nasljednih linija, no što se to ostvarilo, ispunilo u Mariji? Tu su stoljeća ljudske vjere i pravednosti, pokoljenja ljudi koji su smisao života tražili i pronalazili ne u onom niskom, već u onom visokom. Kao što strpljivi vrtlar godinama, desetljećima priprema vrt da rodi najljepši cvijet, najljepši plod, pa se kada ovaj konačno izraste, raduje i ponosi. Tako i mi na ovaj blagdan rođenja BDM slavimo vijenac vjekovne, svijetu nevidljive pripreme uzrastanja i sazrijevanja. Život, čovječanstvo i svijet nisu beznadni ako su osim zla uspjeli iznjedriti lik takve ljepote, takva savršenstva. Ovo je blagdan tajne povijesti o kojoj povjesničari i novinari ne pišu, povijesti skrovita uzrastanja dobra, ljubavi i duhovne slobode. Ovo je blagdan ljudskoga odgovora na Božji poziv jer kroz Mariju cijelo čovječanstvo Bogu govori da, prihvaćajući svu visinu i dubinu njegove zamisli o svijetu. U Mariji blista onaj čovjekov lik koji je stvarajući želio ugledati sam Bog. Marijinim rođenjem svijet obasjava zora novoga dana. Kada bismo barem mogli sagledati, osjetiti i primiti njegovu svjetlost i silu!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Erka prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.