Bosonogi karmelićanin o. Jakov od Križa na svojim društvenim mrežama podijelio je promišljanje o važnosti razlikovanja stvari koje nas približavaju Gospodinu i stvari koje nas udaljavaju. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

U životu moramo donositi odluke. Nekad se ta sloboda može činiti kao prokletstvo jer podrazumijeva odluke koje nisu lake i koje zahtijevaju od nas odricanje.

…ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Isus jasno kaže, ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Ovdje bogatstvo ne trebamo shvatiti usko, kao novac, već kao sve ono svjetovno što nas ne vodi Bogu. Naučiti razlikovati kako biti u svijetu, a ne od svijeta je pothvat i zahtijeva dobro preslagivanje motivacije za naše čine.

Isus nas poziva da uđemo na uska vrata. Urežimo si tu sliku u um i imajmo ju pred očima kad idemo kroz život. Kaže Isus: „O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“

…malo onih koji nalaze vrata koja vode u Život.

Je li to samo metafora? Je li nas to samo htio zaplašiti? Kaže da je malo onih koji nalaze vrata koja vode u Život. Shvatimo ozbiljno ovo upozorenje, nemojmo pod izlikom neke lažne slike Božjeg milosrđa dopustiti si davati išta osim svoga maksimuma Bogu.

Ivan od Križa kaže da su ta vrata toliko uska da zahtijevaju da skinemo sve sa sebe da bismo mogli proći kroz njih. To podrazumijeva skidanje svih slojeva nataložene grešnosti, navezanosti na ljude, na naše ideje, na materijalno. Ivan od Križa čak kaže da se moramo odreći i naše slike o Bogu, jer i to je samo naša predodžba i nije Bog sam, jer Bog uvijek nadilazi naše kapacitete razumijevanja. Ivan zbog toga često koristi izraz ništa i sve, da moramo proći kroz ništa da bismo došli do onoga što je sve.

Ovo baš kad čuješ zvuči grozno, tko bi to ikad htio? Ali ovdje nije stvar da se mi nužno fizički odrečemo svega, obučemo vreću za krumpir i odemo spavati pod neku maslinu, već je stvar u tome da se odrečemo svoje navezanosti na sve stvoreno, da se maknemo od svega onoga što nas ne vodi Bogu.