Majka brazilskog svećenika postala je redovnica iste redovničke obitelji kojoj pripada i njezin sin, Institutu utjelovljene Riječi (The Institute of the Incarnate Word). Svećenik vlč. Jonas Magno de Oliveira podijelio je ovu neobičnu priču o koja je skrenula pozornost na društvenim mrežama, a prenosi ju portal Aleteia.

Svećenik de Oliveira kazao je da je svećenički poziv osjetio kad je imao 8 godina. Redovito je pohađao Misu sa svojom obitelji, što mu je omogućilo da osjeti žar svećenika, ali ga je i nadahnulo da svoj život posveti Bogu.

Obitelj je mislila da je njegovo rano zanimanje za svećenika tek “dječji san”, ali je Jonas bio sve više siguran da je to njegov put. Njegova majka podržavala je njegov poziv i podučavala ga kršćanskim vrlinama. “Majku je nadahnula Gospa, koja je uvijek šutjela, puštajući Krista da čini ono što je morao”, rekao je svećenik.

Jonas je imao 13 godina kada je njegova majka bila pozvana na Ignacijanske duhovne vježbe. Dok je ona svoje dane provodila u šutnji, on je živio s odgojiteljima u sjemeništu Instituta za utjelovljenu riječ, čiji mu je rektor pomogao razabrati profesionalne interese te mu pomoći da još više utvrdi svoj poziv.

Mladić je odlučio ući u sjemenište. Budući da je bio jedinac, bojao se da će njegova majka ostati sama. No, Božja je providnost, međutim, imala druge planove za nju.

Redovnice “Servidores”, koje čine žensku granu Instituta Utjelovljene Riječi, pozvale su njegovu majku da živi s njima. Prihvatila je prijedlog i započela život s redovnicima nedugo nakon što je njezin sin ušao u sjemenište. Od tada se pridružila zajednici i živi kao kontemplativna redovnica u Italiji. Inače, moguće je da roditelj posveti život Bogu kao redovnica ili svećenik ako je udovac ili udovica ili pak samohrani roditelj, a djeca su u odrasloj dobi, premda se u ovoj priči ne spominje sudbina Jonasovog oca.

Jonas je pak nastavio put svećeništva te je zaređen 8. svibnja 2020. godine, a sada živi u Rimu. Jako je zahvalan Bogu što može biti u blizini svoje majke.

“Kad ljudi govore o pozivu, većina ih kaže: ‘moj otac ili moja majka bili su protiv toga‘. Kod mene to nije bilo tako. Moja je majka bila za, i ne samo za: sada slijedimo Krista na istom putu, u istom pozivu i, kao da to nije dovoljno, s istom karizmom, što je poseban i velik razlog da zahvalimo Bogu na svemu”,  zaključio je Jonas.