Riječi iz Matejeva evanđelja bile su inspiracija slikaru Danielu Carioli iz Čilea za impresivni oltarni mural koji danas krasi kapelu Susreta u Magdali, a jedno je od najznačajnijih Isusovih novozavjetnih čuda.
U misnome čitanju Evanđelja ponedjeljka drugoga tjedna mjeseca srpnja čitamo iz Matejevog evanđelja o susretu Isusa s bolesnom ženom:
„I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: ‘Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.’ A Isus se okrenu i vidjevši je reče: ‘Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.’ I žena bî spašena od toga časa.“ (Mt 9, 18-26)
Upravo ove riječi bile su inspiracija čileanskome slikaru Danielu Carioli, koji je više od 30 godina u slikarstvu, za impresivnu oltarnu sliku Susret koja danas krasi istoimenu kapelu u Magdali, a jedno je od najznačajnijih Isusovih novozavjetnih čuda.
Isječak slike možete vidjeti u našoj objavi, a preuzeli smo ga s Facebook stranica ‘RC Education’ koji pruža vodstvo, podršku i usluge RC školama da izvrše svoju misiju formiranja sljedeće generacije kršćanskih vođa.
Inače, Magdala je grad iz prvog stoljeća za koji se vjeruje i tradicija govori da je bila rodno mjesto Marije Magdalene, na obali Galilejskog jezera. Rad na ovoj velikoj umjetničkoj slici promijenio je samog autora i on svjedoči da su pred njom u molitvi i mnogi drugi promijenili svoje živote i svoj odnos s Gospodinom.
Slika je izrazito meditativna i može se uroniti u dubinu naših odnosa s Kristom koji sve liječi – i u duši i u tijelu.
Ovaj zapravo mural ispunjava cijeli zid istoimene kapele Susreta koja je izgrađena na temeljima kamenog poda tržnice iz prvog stoljeća i vrlo detaljno dočarava trenutak susreta Isusa s kronično bolesnom ženom, odnosno njezino doticanje Isusa kada je i ozdravila.
Inače, kapela Susreta je dio šireg hodočasničkog kompleksa i crkve Duc in Altum (Izvezi na pučinu) i nalazi se u donjoj razini zgrade koja je arhitektonski dizajnirana prema strukturi sinagoge iz prvog stoljeća.
Mural je sastavnica tog velikog doma molitve i vjerske pouke za kršćane svih denominacija, koji hodočaste iz cijeloga svijeta i sudjeluju u osmišljenim programima.
U tome velikome modernome zdanju i katoličkome duhovnom centru na različite se načine može iščitati da je posvećen Isusovim susretima koji su promijenili živote žena, a izgradila ga je Crkva u Meksiku i blagoslovio latinski jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa koji je od prošlog ljeta i kardinal.
Domaćini kažu da je kroz crkvu do sada prošlo tisuće i tisuće hodočasnika, proslavljeno je nebrojeno svetih misa, a sve u predivnom ambijentu glavnoga oltara u obliku broda čija je pozadina zapravo stakleni zid. Kroz njega se gleda na Galijejsko jezero na koje su učenici i ‘izvezli na pučinu’ na Isusovu riječ; nakon što su cijelu noć uzaludno ribarili.
Duc in Altum je izgrađen prije 10 godina i on je ujedno Arheološki park u kojemu su prije gotovo 20 godina otkriveni vrlo vrijedni povijesni artefakti i arheološki nalazi i „u njemu se u 21. stoljeću može iskusiti 1. stoljeće“ kroz kombinaciju, modernog, ekološkog, prirodnog i izvornog, a sve „u srcu prostora gdje se odvijao javni život Isusa Krista“, poručuju također.
Slika s početka našeg teksta jasno predstavlja baš onaj trenutak u kojem se dogodio čin izlječenja nakon što je bolesna žena dotaknula rubove Isusovih haljina pri prašnjavoj zemlji.
Slikanje stopala slikaru Carioli bilo je posebno teško jer je inače anatomija takva, vrlo zahtjevna, u slikarstvu pa su mu u tome pomogli najbliži članovi obitelji. Proučavao je kakve su vrste sandala u to vrijeme nosili ljudi, a slično je bilo i s odjećom čiji se rubovi isto vide na muralu. Do sada nikada ovako nešto nije radio – kaže on – bio je privatni učitelj slikarstva u Čileu, ali Bog je imao neke svoje planove i doveo ga u svoju zemlju – Svetu zemlju.
„Bilo je to obogaćujuće i osobno duhovno iskustvo“ i teško je drugima prenijeti zapravo kakav je to osjećaj dok boraviš na svetome tlu po kojem je sam Gospodin hodao jer naša je osobna vjera, i naše zajednice, povezana upravo s tim mjestima.
I za njega je ozdravljujući element već bio dolazak u Magdalu i „sva sam ta mjesta mogao vidjeti novim očima“ i „jako sam puno velikoga nutarnjeg mira pronašao ovdje“, kaže Cariola koji je rekao u razgovoru za YouTube kanal ‘Magdala en Espanol’ da nije katolik, već protestant tako da ne moli pred slikama, ali ipak ova je bila mnogima na poticaj i kao nadahnuće.
Jedinstvenu priču ima i jedna druga slika Prince of Peace koju je naslikala Akiane Kramarik.