Povremeno su mnogi od nas nezadovoljni time kako Bog odgovara na naše molitve. Molimo razne devetnice, “čudotvorne” molitve i razne pobožnosti, ali čini se da se ništa ne događa i da nas Bog ne čuje, piše Aleteia.

I to često u nama proizvede frustracije. Možda čak padnemo u iskušenje da pomislimo da Bog ne postoji zbog toga što nam ne odgovara na naše molitve onako kako smo mi htjeli.

Katekizam Katoličke Crkve dobro je svjestan ove poteškoće i objašnjava: “Trebala bi nas najprije potresti jedna činjenica. Kada slavimo Boga ili mu za njegova dobročinstva općenito zahvaljujemo, ni najmanje se ne brinemo saznati je li mu naša molitva ugodna. Naprotiv, zahtijevamo da vidimo uspjeh naše prošnje. Kakva je dakle Božja slika koja potiče našu molitvu: sredstvo za iskorištavanje ili Otac našega Gospodina Isusa Krista? ” (KKC 2735).

Općenito govoreći, ako Bogu zahvaljujemo ili ga slavimo zbog toga što on jest u nama se rađa zadovoljstvo, ne mrmljamo i ne paničarimo jer smo u srcu zadovoljni sa svime onime što Bog radi u našem životu. Kad god upućujemo takve molitve nemamo se razloga žaliti. Stav našeg srca u molitvi zahvaljivanja govori: “Bog je dobar”.

Međutim, ako molimo samo molitve prošnje, tražeći od Boga da nam podari nešto što mi mislimo da nam treba dolazimo u iskušenje da postanemo zahtjevni u svojim prošnjama.

Međutim, ako molimo samo molitve prošnje, tražeći od Boga da nam podari nešto što mi mislimo da nam treba dolazimo u iskušenje da postanemo zahtjevni u svojim prošnjama. U ovom slučaju želimo da Bog potvrdno odgovori na naše molitve i da bude brz u svom odgovoru.

Katekizam komentira da bi ovo raspoloženje moglo biti rezultat našeg krive slike o Bogu: “Kakva je dakle Božja slika koja potiče našu molitvu: sredstvo za iskorištavanje ili Otac našega Gospodina Isusa Krista?” KKC 2735

Možda ne želimo razmišljati o vlastitom pogledu na Boga, ali Katekizam nas tjera da si postavimo važno pitanje: Kakva slika o Bogu nas potiče na molitvu?

Možda se prema Bogu odnosimo kao da je on “naš” instrument.

Svi si trebamo postaviti takvo pitanje. Možda neće biti lako to učiniti, ali važno je propitivati ​​vlastitu sliku o Bogu. Može biti primamljivo promatrati Boga kao djelitelja milosti ili kao neki čudotvorni stroj kojeg mi upravljamo. Možda se prema Bogu odnosimo kao da je on “naš” instrument. Istina je da Bog nije naš instrument i da ga mi ne možemo kontrolirati, on sve to nadilazi i on je Otac pun ljubavi i milosrđa.

On nas poznaje bolje nego mi sami sebe i upravo jer nas voli i jer nam želi najbolje na naše molitve odgovara: “Ne”. Nije lako čuti takav odgovor, ali Bog zna što radi i jedno što trebamo jest imati povjerenja u njega. Ključ leži u povjerenju u Boga, u povjerenju da su njegovi putovi bolji od naših.