Nije lako govoriti o patnji. To je najzamršeniji i najtajnovitiji životni problem, koji nas redovito zbunjuje, a ponekad ostavlja bez riječi i bez ikakva odgovora.
Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi u Širokom Brijegu fra Dane Karačić u duhovnom se poticaju za Radio Mir Međugorje osvrnuo na ulomak iz evanđelja u četvrtak, 10. ožujka, a njegovo promišljanje prenosimo u nastavku.
Blaise Pascal napisao je o patnji slijedeće misli:
Životinja je izbjegava
Filozof je poriče
Čovjek je podnosi
Kršćanin je prihvaća
Svetac je traži
Nije lako govoriti o patnji. To je najzamršeniji i najtajnovitiji životni problem, koji nas redovito zbunjuje, a ponekad ostavlja bez riječi i bez ikakva odgovora.
Ljudi se mogu podijeliti u dvije kategorije: na one koji su već trpjeli i na one koji će trpjeti.
Ipak ne možemo reći da nas to ne zanima i da nas se ne tiče. Jer ako još nismo trpjeli, ubrzo ćemo, kao i svi drugi, primiti svoj dio boli. Nije to zlokobni navještaj, nego opći zakon. Ljudi se mogu podijeliti u dvije kategorije: na one koji su već trpjeli i na one koji će trpjeti. Patnja je baština svih, pa i onih razbaštinjenih. Nećemo boli biti oslobođeni, ona je vjerni pratilac našega životnog hoda i s neumoljivom točnošću stići će nas prije ili kasnije.
Ako bol ne možemo izbrisati iz našega života, pitamo se kako je preobraziti, to jest učiniti podnošljivom da ne zapadnemo u očaj.
Nije lako sastaviti popis svih nedaća od kojih pati čovjek i kao pojedinac i kao narodi u svojoj sveukupnosti, ali je sigurno da je patnja životni suputnik svakoga živoga bića. Ako bol ne možemo izbrisati iz našega života, pitamo se kako je preobraziti, to jest učiniti podnošljivom da ne zapadnemo u očaj. Postoji jedan jedini put. Nije to put filozofa, koji pokušavaju riješiti zagonetku života, pa tako i patnje. Ne, to je put kojega je zacrtao veliki Učitelj, čija je bol spasila i otkupila svijet, Sin Božji, koji je postao čovjekom, uzeo na se sve naše boli i tako osvijetlio svaku našu bol, patnju i sve naše suze.
Njega treba upoznati, a zato je potreban ne samo studij već u prvom redu vjera. Vjera u Boga, vjera u njega koji je postao čovjekom da s nama podijeli svaku našu bol i patnju. Vjera u Isusa Krista, poniznost i dobra volja će nam pomoći da postepeno otkrijemo da naša patnja, sjedinjena s Isusovom patnjom, može biti i dragocjeno i veliko blago.