Evanđelje

Evanđelje po Luki  u čitanju prošle nedjelje izvjestilo je da je Isus imao ohrabrujuće riječi za reći o novcu farizejima koji su se okupili da ga slušaju. Međutim, sveti Luka nam kaže “Farizeji, koji su bili srebroljubivi, … rugali su mu se” (16,14). Možda zbog ove tvrdoće srca, Isus im je pričao još jednu priču. Daje im još jednu priliku da čuju istinu, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Isus započinje svoju priču riječima: “Bio jedan bogat čovjek.” Ne smije se propustiti činjenica da je ova prispodoba namijenjena muškarcima koji su bili “ljubitelji novca”. Zasigurno su “naćulili” svoje uši. Bogataš je živio poput kralja, s lijepom odjećom i raskošnim gozbama “svaki dan”. Trebamo zapamtiti da su u Isusovo vrijeme Židovi mislili da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova; isto tako, siromaštvo i nevolja moraju biti znak Božjeg neodobravanja. Bio je siromašan, bolestan čovjek, Lazar, koji je ležao pred bogataševim vratima. Zašto je ležao tamo? Je li bio previše bolestan i slab da radi bilo što drugo? Je li se nadao da će time što se smjestio na tako vidljivo mjesto – vrata – imati mnogo bolje šanse da ga vidi bogataš i da od njega dobije neku pomoć?

Lazar je ikona svih siromaha ljudske povijesti koji su u svojoj nevolji odlučili povjerovati Bogu.

Vrijedno je napomenuti da ovaj jadni, bolesni čovjek ima ime — Lazar. On je jedina osoba koja se spominje u bilo kojoj Isusovoj prispodobi. Na hebrejskom njegovo ime znači “Bog je moja pomoć”. Kakvo ime! Siromašan je i bolestan, ali ima dostojanstveno ime. On je ikona svih siromaha ljudske povijesti koji su odlučili staviti svoju vjeru u Boga. Vjeruju da će ih spasiti čak i u svim njihovim strašnim nevoljama. Možda je to razlog zašto je Lazar opisan kao onaj “koji bi se rado nasitio ostataka koji su padali s bogataševog stola”. Ne nalazimo ga kako ogorčeno gunđa protiv bogataša. Nema ogorčenog zahtjeva za pravdom i preraspodjelom bogatstva. Ne, Lazar je znao da mu je Bog prava pomoć u životu i da mu se može vjerovati. Njegova sudbina nije ovisila o ovom ravnodušnom bogatašu.

“Kada je siromah umro, anđeli su ga odnijeli u krilo Abrahamovo.” Njegova vjera u Boga, koji mu je bio pomoćnik, bila je dobro nagrađena. I bogataš je umro, ali je otišao u podzemni svijet, mjesto muka. Koliko su farizeji koji su slušali Isusa morali biti iznenađeni kad su čuli ovaj obrat u priči. Bogataš je, vidjevši Abrahama i Lazara pokraj sebe, zavapio za milošću koju nikada nije bio spreman iskazati siromahu na svom pragu. Abraham ga je podsjetio da je “primio dobra ” u svom životu (i nikada to nije podijelio). Lazar je primio “ono što je loše” (i nikada nije izgubio vjeru u Boga). Sada su stvari preokrenute. Naravno, ova vrsta preokreta jedna je od temeljnih istina o ljudskom postojanju kojima je Isus poučavao mnoštvo koje ga je slijedilo na samom početku njegove službe. Prisjetimo se da Govor na gori počinje blaženstvima (vidi Mt 5,1-12). U svakoj od njih Isus jasno govori koliko je ludo živjeti samo za ono što možemo vidjeti i dokučiti u ovom životu; naše vrijeme ovdje zapravo je priprava za vječnost (tj. “Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”). Bogataš se našao u Hadu, ne zato što je bio bogat, već zato što je izgubio tu perspektivu. ( Lk 16,19-31)

Abraham objašnjava zašto ne može ispuniti zahtjev bogataša za pomoć: “Između nas i vas uspostavljena je velika provalija kako bi se spriječio prijelaz bilo koga tko bi želio prijeći s naše strane na vašu ili s vaše strane na našu.” Što to znači?

“Had (podzemni svijet ili carstvo mrtvih) odnosi se na mjesto čekanja gdje se preminule duše zlih zadržavaju do posljednjeg suda (Otkrivenje 20,13). Ovdje stoje nasuprot Abrahamovoj prisutnosti, gdje su pravedne duše starozavjetne ere strpljivo čekale da Krist otvori vrata raja (Efežanima 4,8-10). Grješnici klonu u stisku muke. Od obitavališta pravednika odvojena je trajnim, nepremostivim jazom koji ne dopušta nikakav promet između njih (vidi KKC 633).”

Gospodine Isuse, pomozi mi da držim oči otvorene da vidim svog bližnjega koji bi danas mogao trebati moju pomoć.

Bogataš zatim moli Lazara da upozori njegovu braću da izbjegavaju “ovo mjesto mučenja”. Budući da je bogataš sada u mjestu muka, moramo pretpostaviti da ovaj zahtjev ne dolazi iz milosrđa, jer ga on nije imao. Najvjerojatnije je zbog ponosa na ime i ugled svoje obitelji želio da njegova braća izbjegnu muke. Primijetite da njegova briga nije bila da njegova braća nauče voljeti Boga i živjeti milosrdno sa svojim bližnjima, kao što je naloženo Mojsijevim zakonom već samo da izbjegnu muke.

Čak ni čudo uskrsnuća ne može promijeniti srce koje je potpuno otvrdnulo protiv slušanja Boga.

Abraham je mudro odgovorio: “Imaju Mojsija i proroke. Neka ih slušaju.” Da je bogataš jednostavno živio zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu, srž saveza koji je Bog sklopio sa svojim narodom preko Mojsija i koji su propovijedali svi proroci koji su im bili poslani, on bi se našao u krilu Abrahamovu, također. On se, nažalost, oglušio o taj zakon. Sada je, međutim, uvjeren da će se “ako netko od mrtvih dođe k njima, pokajati”. Abraham je znao bolje: “Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće se uvjeriti ni ako netko ustane od mrtvih.” To su naravno proročanske riječi. U prvom slučaju, kada je Isus uskrisio drugog čovjeka po imenu Lazar iz mrtvih, to je samo dodatno otvrdnulo srca onih koji su odbacili Isusa kao izraelskog Mesiju. Vjerske su elite zbog toga nastojale usmrtiti i Isusa i Lazara (vidi Iv 11,45-53; 12,9-11). Nakon Isusova uskrsnuća, apostoli su propovijedali Evanđelje Židovima u Jeruzalemu, Judeji i Samariji. Vjerske su elite to ponovno odbacile. Čak ni čudo uskrsnuća ne može promijeniti srce koje je potpuno otvrdnulo protiv slušanja Boga.

Križ/ Foto: Dario Zürchauer

Poruka koju je Isus imao za “ljubitelje novca” bila je jednostavna: Ne dopustite da vas novac zaslijepi za one koji su u potrebi. Upotrijebite svoj dar bogatstva da ljubite Boga svim svojim srcem i svog bližnjega kao samoga sebe. Ono što izaberemo u ovom životu bit će ono što ćemo dobiti u sljedećem. Ako izaberemo sebe, dobivamo samo sebe. Ako odlučimo vjerovati da je “Bog moja pomoć”, dobit ćemo Njega!