Ne znam za vas, ali otkad sam se vratila u Crkvu, imam tendenciju da se tijekom korizme osjećam poput Joba. Osjećam kao da Bog pušta đavla malo s povodca i stvari postaju kaotične u mom duhovnom životu, piše sestra Noble s portala Aleteia.

Isus je bio kušan u pustinji. A korizma je vrijeme pustinje. Prema Katekizmu, tijekom „svečanih četrdeset dana korizme Crkva se svake godine ujedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji“. Stoga ima smisla da bismo i u ovo vrijeme mogli osjetiti veće iskušenje. Ali Bog ne dopušta ništa što ne može iskoristiti za dobro; čak se može koristiti iskušenjima i napadima zloduha za naše obraćenje, preobrazbu i svetost.

Evo nekoliko napada koje sam prepoznala i odgovora koje smatram korisnima. Jeste li doživjeli neko od ovih iskušenja tijekom ove korizme?

1. Iskušenje ometanja

Korizma vrlo brzo može postati previše stvari ili uopće ništa. Đavao želi da se ili utopimo u pokori ili ćemo se odmah obeshrabriti i odustati. Stvar je u tome da korizma treba biti usmjerena na Boga, a ne na naše aktivnosti, koliko god dobronamjerne mogle biti. Bolje je zamoliti Boga da nam pomogne usredotočiti se na jednu ključnu stvar tijekom korizme, a onda unatoč našim neuspjesima, zamolite ga za milost da ustraje.

2. Iskušenje osude

Ponos je taj koji je anđele promijenio u vragove; poniznost je ono što ljude čini anđelima. – Sveti Augustin

Ako smo prirodno discipliniraniji ili snažnije volje od onih oko sebe, dolazi u napast da korizmu provedemo tapšući se po leđima i uspoređujući se s drugima. To je upravo ono što đavao želi. Želi da mislimo da smo bolji od drugih ljudi i da rastemo u ponosu, zbog čega bismo se trebali pokajati tijekom korizme.

Ako imamo ovu tendenciju ili je doživljavamo u ovoj korizmi, najbolji protuotrov je odabrati pokoru koju je apsolutno nemoguće postići savršeno i koja izaziva našu tendenciju prema ponosu. To nam pomaže shvatiti da korizmom nije bit savršen. Riječ je o tome da shvatimo da smo i pokraj prirodnih darova koje nam je Bog dao, i dalje grešni i itekako potrebni Božje milosti.

3. Iskušenje samopoboljšanja

Korizma vrlo brzo može postati samo gubljenje kilograma ili okončanje neke loše navike koja je postala iritacija u našem životu, umjesto da se približimo Bogu.  Kao što je otac Anthony Gerber istaknuo u izvrsnom postu na ovu temu: „Korizma je … o neuspjehu u neuspjehu – o tome kako ste dostigli taj treći tjedan kada radite teško, odabirete čavle i bodlje ljubavi … Ali onda uskraćujete Isusa zbog nekoliko djela od srebra, od udobnosti, od sebične, sebične ljubavi prema sebi. I u tom ćete trenutku biti bačeni na koljena i podignut ćete ruke do nebesa i reći: ‘Gospode, ne mogu to učiniti sam! Gospode, pomozi mi! Tako sam loša u ljubavi! ‘”

Obično smo dobri u tome da volimo sebe, a loši u tome da volimo druge. Zbog toga je važno odabrati pokore koje će nam pomoći da rastemo u nesebičnoj ljubavi.

4. Iskušenje podjele

Odakle dolazi podjela? Đavao! Podjela dolazi od zla. Bježite od unutarnjih borbi, molim vas! – Papa Franjo

Podjela je jedan od đavolskih omiljenih alata u njegovom alatu. Jednostavno voli ući između kršćana i izazvati rivalstvo, zbunjenost, ljubomoru, bijes i paranoju. Đavao želi da gledamo druge kršćane i vidimo neprijatelja, umjesto da prepoznamo da je jedini pravi neprijatelj među nama vrag (i mi sami kad mu dopustimo da radi na nama).

Tako, naravno, tijekom korizme zloduh može pokušati potaknuti podjelu među kršćanima u našim domovima, u našim župama, pa čak i na mreži. Ako čitate materijal na mreži iz različitih izvora, dobro bi pitanje tijekom korizme (i stvarno u bilo koje vrijeme) bilo: “Pomaže li mi ovaj materijal da više volim svoje sukršćane ili dovodi do podjele?”

Nedavno preminuli sudac Vrhovnog suda i vjerni katolik Antonin Scalia jednom je rekao: „Napadam ideje. Ne napadam ljude. ” Ovo je znak karaktera. I to je razlika koja se sve više gubi u našem društvu. Ako se ono što čitate ili pišete na mreži usredotočuje na napade na ljude umjesto na rad na jedinstvu u kršćanskoj ljubavi, to može biti đavolsko oruđe koje će spriječiti vas (i druge) da rastete u duhovnom životu.

5. Iskušenje obeshrabrenja

Iskušenja, obeshrabrenje i nemiri su proizvodi koje nudi neprijatelj. – Sveti Padre Pio

Đavo ne voli ništa više nego da nas učini jadnima kao što je on. I zna da ćemo, ako se osjećamo malodušno, vjerojatno manje surađivati ​​s Božjom milošću. Dakle, tijekom korizme đavao nas može iskušati da se osjećamo kao da odustajemo od življenja pokorničkog duha korizme. Može učiniti da se osjećamo kao da neprestano propadamo i da u ovome jednostavno nemamo nikakve koristi. Stvar je u tome što na korizmi nitko nije “dobar”. Ako mislite da jeste, ne birate prave pokore.

Dakle, kad se osjećamo obeshrabreno, to je prilika da glasnim poklicima radosti zahvalimo Bogu što nas je spasio od svoje prosječnosti i grijeha. Nema smisla biti izgubljen u malodušju ako zaista vjerujemo evanđeoskoj poruci. Čak i u korizmi znamo da je Isus umro, da, ali je i uskrsnuo, a radost i milost sada su nam dostupni za preobrazbu. I hvala Bogu na tome!

Postoji mnogo više načina na koje vrag može napasti tijekom korizme. I postoji mnogo načina za uzvratiti udarac. Ako imate bilo kakve ideje za dodavanje iz vlastitog iskustva, iz Svetog pisma ili od svetaca, slobodno ih dodajte u komentare!