U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za advent 2018. Ako želite primati cjeloviti tekst razmatranja, prijavite se i tijekom došašća na linku: https://eduhovnevjezbe.hr/vjezbe/10 Autor teksta razmatranja je fra Josip Vlašić.
Poticaj za razmatranje
-
Možeš li za sebe reći da prihvaćaš ljude onakve kakvi jesu? Pada li ti sada odmah na pamet samoobrana, tj. protupitanje: „A kako ću ga prihvatiti kad je u grijehu, kad to što čini nije dobro?“ Isus je savršen primjer potpuna prihvaćanja drugoga onakva kakav jest. On prihvaća, ali ne potvrđuje tuđe grešne izbore. Ako i ti nekoga prihvaćaš, ne znači da trebaš potvrditi sve njegove izbore. Na kraju krajeva, njegovi izbori su njegovi izbori. To nije tvoja odgovornost. Tvoja je odgovornost da osobu prihvatiš i ljubiš.
-
Voliš li ti uistinu osobe koje postoje u tvom životu ili voliš svoje ideje o tim osobama? Kad volimo svoju ideju o nekoj osobi, a ne osobu u njezinu totalitetu, tada mi ne volimo tu osobu, nego volimo sebe. Sebeljubni smo. Dno dna je kad to opravdamo svojom osjetljivošću za „pravu stvar“. Tada naša farizejska moralnost postaje pokrivalo mača kojim ubijamo čovjeka. Ima li u tvome srcu iluzija o osobama koje postoje u tvome životu?
-
Korijen neprihvaćanja je i u osuđivanju. Čini mi se da je Majka Terezija rekla: „Ako druge osuđujemo, ne možemo ih voljeti!“ Tako istinito! Zato je Isus ženi preljubnici rekao: „Ja te ne osuđujem!“ Osuđivanje ne mora biti glasno izrečeno. Obrati pažnju na ona tiha osuđivanja: mrmljanje, nezadovoljstvo, srdžba u srcu, zlo oko, loše misli, podcjenjivanja, ogovaranja, klevete, preuveličavanje tuđih slabosti… Ima stotine tih „sitnica“ kojima sudimo drugima i tako sebe uvjeravamo da je ispravno ne voljeti i ne prihvatiti ih. Sudiš li? Obrati pažnju na svoju svakodnevicu.
Molitva
Gospodine Isuse, dobroto beskrajna! Hvala ti što me prihvaćaš i ljubiš u svakom trenutku moga života. Hvala ti što ne čekaš da budem svet kako bi me ljubio. Hvala ti što u mom životu postoje i osobe koje me iskreno vole i prihvaćaju onakva kakav jesam. I ja bih htio biti takav. Blagoslovljen tvojom ljubavlju, sada odlučujem prihvaćati sve ljude onakve kakvi jesu. Nemam pravo tražiti od njih da se promijene kako bih ih prihvatio i volio. Ti me, Gospodine, učiš jednom drukčijem odnosu. Ti mene prihvaćaš i voliš prije negoli se promijenim i postanem svet. To je i moj put. Želim njime ići, ma kako on zahtjevan bio. Ti ćeš mi u tome pomoći. Hvala ti. Amen.
Pazinske fratre i njihove duhovne poticaje možete pratiti na internetskoj stranici.