Slavimo danas svetu Luciju, djevicu i mučenicu. U nekim našim krajevima običaj je, kao i za svetog Nikolu, darivati djecu. Isto kao što je i običaj na svetičin spomendan posijati pšenicu. Sama, ako hoću imati lijepu pšenicu za Božić, to moram učiniti puno puno prije toga jer već godinama sa pšenicom nemam nekog uspjeha, a to već i vi znate.
Pšenica, adventski vijenac, okićeni izlozi, trgovi, promidžbene poruke, sve je to samo izvanjsko, sve je to samo folklor ako iza toga ne stoji vjerničko srce. Vjera. Ona i onakva vjera koja je uvijek kadra iznova se radovati dolasku Božića. Volim u ove predblagdanske dane gledati prekrasno okićene izloge, makar se ponekad ljutim, ili sam, točnije rečeno, žalosna, radi onih promidžbenih poruka koje trešte božićnim pjesmama. Pa tek je došašće. A mi imamo stvarno puno baš adventskih pjesama koje bi, bar u ovim prvim tjednima došašća, mogli slušati.
I gledajući ove prekrasno urešene izloge pitam se ponekad vide li ih svi, mogu li im se mnogi diviti. Oni koji imaju novaca najčešće ne gledaju naše izloge, oni se ionako opskrbljuju negdje vani. A oni koji nemaju, kako kaže moja poznanica, ionako ne gledaju izloge.
Život me naučio da se, bez gorčine, mogu diviti ljepoti Božje prirode, ali isto tako ljepoti koju je stvorila ljudska ruka potaknuta maštom. Lijepo bi bilo kad bismo mogli gledati sve te ljepote bez gorčine i uspoređivanja s onim što mi imamo ili što nemamo. I sjetiti se da i Onaj, čije rođenje slavimo, nije spadao među one koji su onda živjeli u blještavilu svojih palača, mekoći baršuna, glatkoći svile.
Rodio se kao najsiromašniji od siromašnih. Da bi posvetio i blagoslovio svako naše siromaštvo. Ni po ondašnjim, a ni po današnjim mjerilima, on ne bi spadao među one koji mogu gledati ove sjajno urešene izloge baš u njegovu čast. Kada o tome razmišljam kako je sve ovo izvanjsko, površinski, bojim se nije li u svemu tome izgubilo se ono bitno. Bilo bi divno kad sve to ne bismo zaboravili već bi to doista bio odraz naše radosti u iščekivanju dolaska Gospodinova.
Onda me, pak, veseli što je sve tako lijepo urešeno Njemu u čast i rado bih da uzmognemo razveseliti svakog siromaška, da i on osjeti i radost i iščekivanje Božića i radost rođenja Isusovog. A ta njegova radost ovisi samo o tome koliko smo se mi spremni za to založiti. Koliko smo mi spremni srca darovati. Eto, nedjelja Caritasa je pred nama, razmislimo o tome.
Izvadak iz HKR-ove emisije Kava s Doricom (13. prosinca 2018.)