Uskrsnuće tijela u srcu je kršćanske vjere. Bog nas je stvorio kao jedinstvo tijela i duše, prenosi Aleteia.

U današnjim vremenima, biljke i životinje izjednačavaju se s čovjekom, a ljudski se duh nerijetko prezire. Prošlo je već podosta vremena od kada smo čuli za izraz teologiju tijela. Unatoč tome, naši suvremenici vjeruju kako katolici ne vole ljudsko tijelo ili ga čak i preziru.

Važnost tijela

Kršćanstvo se u određenom smislu, bavi samo tijelom. Svaka autentično kršćanska teologija nužno je “teologija tijela” jer govori o Isusu, Bogu koji je postao jedan od nas i to kroz tijelo. Bog je autor života i stvorio ga je tako da kroz našu tjelesnost možemo doći k njemu.

Prošlo je već podosta vremena od kada smo čuli za izraz teologiju tijela. Unatoč tome, naši suvremenici vjeruju kako katolici ne vole ljudsko tijelo ili ga čak i preziru.

Tjelesnost nije slučajan dio bića, već bitan aspekt našeg života. Mi smo tijelo ujedinjeno s dušom i jedno bez drugoga nikada neće živjeti. Mi smo tijelom i dušom zauvijek. Tijelo nije vulgarna posuda za jednokratnu upotrebu. Naprotiv, u jedinstvu duše i tijela i mi smo potpuno osobe i slike Božje, sposobni za Boga.

Vjera u Isusa sprječava nas da biramo između tijela i duha. Oni su dva aspekta jednog bića. Duh je aktivno načelo tog jedinstva, ali ne različita, odvojiva cjelina.

Tjelesnost nije slučajan dio bića, već bitan aspekt našeg života.

Naše tijelo nije privremeno vozilo za dio našeg života. To je mjesto gdje prebiva naše osobno jedinstvo, i u tom pogledu ono je bitno za naše iskustvo neba. U ovom životu omogućuje nam da iskusimo osjećaje, emocije i događaje koji nas vežu jedne za druge i za samog Boga.

Vjerujem u uskrsnuće tijela

Ako se Crkva usuđuje govoriti o “uskrsnuću tijela”, to je zato što nas naša vjera uvjerava da ćemo biti isti ljudi u blaženstvu neba. To znači da će nas tamo pratiti naše tijelo.

Tijelo nije vulgarna posuda za jednokratnu upotrebu. Naprotiv, u jedinstvu duše i tijela i mi smo potpuno osobe i slike Božje, sposobni za Boga.

Dakle, budući da ćemo vječno živjeti s tijelom, krajnje je vrijeme da s njim živimo u miru.

Naše tijelo nije privremeno vozilo za dio našeg života. To je mjesto gdje prebiva naše osobno jedinstvo, i u tom pogledu ono je bitno za naše iskustvo neba.

U našem tijelu doživljavamo svoju nostalgiju, svoj apetit za Nebom i njegovim čudima. Njegova potreba za više, njegova nezasitna potraga za srećom, dokaz je naše predodređenosti za radost u kojoj će sudjelovati.

Bog s neba s ljubavlju promatra svakoga od nas. Raduje se tom biću koje je tako slično njemu samom jer ga je napravio iz ljubavi i za ljubav. Dakle, da bismo promatrali Boga, ne zaboravimo promatrati svoja tijela. Voleći ono što On voli, možemo ga voljeti malo bolje.