Karlo Acutis, prvi budući svetac generacije milenijalaca, poznat je po svom suosjećanju i bliskosti prema siromašnima. Njegova svakodnevna briga za one na rubu društva, ostavila je snažan dojam na sve koji su ga poznavali, pa čak i promijenila živote.
Karlo Acutis, koji je sada na putu prema svetosti, učinio je svoj odnos s Bogom najvećim prioritetom u životu.
Unatoč svojim obvezama poput učenja i drugih aktivnosti, ostao je vjeran odlasku na svetu misu i klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Karlo Acutis / Foto: Vatican Media
Jednog dana, po dolasku u crkvu, naišao je na beskućnika koji je spavao na pločniku i nije mogao suspregnuti suze.
Rajesh Mohur, koji je dugi niz godina radio za obitelj Acutis i pratio Karla u njegovim odlascima u crkvu i drugim obavezama, podijelio je u jednom intervjuu dirljivu i lijepu priču koju je doživio s ovim mladićem.
Počeo je plakati. Bio je duboko potresen.
„Ispred crkve je spavao beskućnik – zvao se Emmanuelle. Išli smo na svetu misu, a Karlo je vidio čovjeka kako leži na komadu kartona. Počeo je plakati. Bio je duboko potresen.“
Tada je Karlo odlučio nešto poduzeti.
„Zamolio je majku da kupi vreću za spavanje kako bi beskućnik mogao spavati na toplome, umjesto na kartonu. Zatim je zamolio roditelje za dopuštenje da svake večeri ide do njega i nosi mu hranu.“
Neraspadnuto tijelo blaženog Carla Acutisa / Foto: SIR
Prema riječima Mohura, Karlo je „uvijek brinuo za siromašne“ i trudio se pomoći što većem broju ljudi. Dio njegove svakodnevne rutine bio je odvajanje dijela vlastite večere kako bi je odnio beskućnicima. Također je štedio novac kako bi kupio deke i druge osnovne potrepštine za dijeljenje.
Jednom prilikom, kada je Karlo vidio beskućnika bosog usred hladne milanske zime, dao mu je svoje cipele i kući se vratio u čarapama.
Mohur je također naglasio da je Karlo bio „vrlo poseban dječak, s vrlo dubokom vjerom“, te da ga je mnogo toga naučio — toliko da je Mohur napustio hinduizam i krstio se u Katoličkoj Crkvi, donosi ChurchPop.