Njegujte tišinu

Sveti Benedikt je napisao:

Govoriti i poučavati zadaća su učitelja; učenik treba šutjeti i slušati.

Tišina je okruženje koje vam omogućuje da pravilno slušate Božji glas i glasove onih oko vas. Mnogima je tišina neugodna ili im je mučna, pa dane ispunjavaju bespotrebnom bukom i ometanjima.

Isključivanje glazbe i radija, osobito kada ste u autu, moderiranje televizije ili korištenja interneta izazvat će vas da slušate Boga koji prebiva u vama i govori u dubini vašeg srca.

Osim toga, šutnja nam pomaže izbjeći grijehe ogovaranja ili omalovažavanja.  Sveti Benedikt ponovio je mudrost koja se nalazi u Knjizi Izreka koja kaže:

U poplavi riječi nećete izbjeći grijeh.

Izbjegavajući nepotrebnu buku u svom životu, naučite njegovati unutarnju tišinu, koja je idealno okruženje za molitvu, piše Paul Sheller s portala Conception Abbey.

Budite vjerni svakodnevnoj molitvi

Sveti Benedikt je rekao:

Molitva treba, dakle, biti kratka i čista, osim ako se možda ne produžuje pod nadahnućem božanske milosti (RB 20,4).

Ova je uputa utješna za one koji imaju zahtjevan radni tjedan, užurban raspored i opterećeni su brojnim obavezama kod kuće do te mjere da možda neće moći posvetiti mnogo vremena molitvi.

Ipak, trebali biste ujutro pronaći vremena da slavite Boga prije početka vašeg dana i molite se u znak zahvale tijekom večeri prije odlaska u krevet.

Možete moliti Časoslov kako biste posvetili dan, posebno vjerni jutarnjoj i večernjoj molitvi.

Bez obzira na vašu praksu, želite se baviti razvijanjem iskrenog stava prema Bogu dok molite, prinoseći sebe i svoje voljene na Božju skrb.

Tijekom dana pojavit će se mnoge prilike za iznošenje kratkih molitvi povjerenja u Boga.

Cilj redovnika (i svih kršćana) je moliti se bez prestanka, a to možete učiniti tako da u svakom trenutku u svom srcu i umu održavate sjećanje na Boga živom.

Redovnici podržavaju i ohrabruju brata koji naiđe na poteškoće te jedni s drugima slave u radosnim trenucima

Sveti Benedikt je poučavao:

Nitko ne treba težiti onome što bolje prosuđuje za sebe, nego umjesto onoga što bolje prosuđuje za nekog drugog. Svojim kolegama redovnicima pokazuju čistu ljubav braće (RB 72:7-8).

U svijetu individualizma, društvenih medija i površnih odnosa, svi ljudi žude za dubokim osjećajem pripadnosti i zajedništva jedni s drugima. Duhovni život je uvijek putovanje koje poduzimamo s drugima.

Morate biti spremni uložiti vrijeme i energiju da se osobno bavite drugim ljudima i pokažete zanimanje za njihove živote, dopuštajući vašim razgovorima da pređu s površinskih tema na značajnija područja života.

Možda se želite okupiti s drugima koji dijele vašu vjeru, vrijednosti i želju za Bogom.

Zajednička molitva, čitanje i razgovor o duhovnoj knjizi i biblijski studiji su načini okupljanja kako bismo rasli u vjeri.

Odvojite vrijeme za Lectio Divina

Drevna monaška praksa Lectio Divina ili „sveto čitanje“ naglašava polagano, molitveno čitanje Svetoga pisma koje ima za cilj omogućiti vam da slušate Riječ i tražite mir u Božjoj prisutnosti.

Sveti Benedikt je upozoravao svoje redovnike:

Besposlenost je neprijatelj duše. Stoga bi braća trebala imati određena razdoblja za ručni rad, kao i za molitveno čitanje (RB 48,1).

Razmišljanje o Božjoj Riječi, ako se provodi intenzivno i uz molitvu, ima moć pozvati vas na neprestano obraćenje života.

Upoznajte se s metodom i odvojite između 15-30 minuta dnevno u mirnom okruženju za prakticiranje Lectio Divina sa Svetim pismom ili uz molitvu čitanje iz spisa svetaca ili drugih velikih duhovnih djela.

Duhovno čitanje hrani vaš um i dušu i često pruža one nadahnute riječi koje ste trebali čuti.

Svakodnevni susret s Božjom Riječi na molitveni način uvlači nas u dublje zajedništvo s Onim koji nam govori riječ.

Vježbajte poniznost

Brojni dijelovi Pravila svetog Benedikta ističu važnost poniznosti, a posebno u 7. poglavlju gdje sveti Benedikt opisuje poniznost kao ljestve s dvanaest stepenica kojima se redovnik treba uspinjati.

Prvi korak je da redovnik uvijek drži pred očima „strah Božji“ (RB 7,10).

Kada se bojite Boga ili ste u „strahopoštovanju“ prema Bogu, održavate ispravan odnos, shvaćajući da ste stvorenje, a ne Bog.

Poniznost je vrlina koju treba razvijati, a ona podrazumijeva prizemljenost, poštenje i istinu, kako u molitvi, na poslu, tako i u svakodnevnim stvarima.

Sveti Benedikt je napisao:

Položite svoju nadu samo u Boga. Ako primijetite nešto dobro u sebi, odajte priznanje Bogu, a ne sebi, ali budite sigurni da je zlo koje činite uvijek vaše i da to morate priznati (RB 4:41-43).

Biti ponizna osoba znači biti zahvalan za blagoslove i prilike koje ti Bog daje i prepoznati da tvoji darovi i talenti imaju Boga kao izvor.

Dopustite da svakodnevne borbe, pa čak i upadanje u grijeh, budu poziv na poniznost, gdje bez oklijevanja priznajete da se morate u potpunosti oslanjati na Božju milost, a ne na svoju snagu.