Blagoslovi su liturgijski čini koji privode Bogu i potiču vjernike da slave Boga i posvećuju različite životne prilike, piše Rastimo u Gospodinu.

Takvi su blagoslovi: blagoslov vode, blagoslov jela, blagoslov obitelji odnosno kuće i stana, blagoslov trudnica, bolesnika, blagoslov djece i drugi. Svi su oni sadržani u posebnom obredniku. Te blagoslove uglavnom podjeljuje svećenik ili đakon. No, postoje blagoslovi koje možemo dijeliti i primati svi.

Kako primiti blagoslov da bi bio djelotvoran u našem životu?

Poniznost je uvjet za plodonosni blagoslov. Poniznost je realna, razumna, trijezna svijest da ovisimo o Bogu, i da nam je stoga najvažnije prijateljstvo s njim.

Stoga s Bogom ne smijemo živjeti u ratu i ostajati u grijesima i mržnji. Veće tragedije od ove nema i ne može je biti. I to je najveća zapreka svakom blagoslovu i primanju Božje milosti. Za primanje blagoslova potrebno je također otkinuti se od idola i robovanja novcu, stvarima, ljudima i zlim duhovnim silama.

Božji blagoslov najviše ulazi u nas život, u naše obitelji i u svaki prostor gdje živimo i radimo kao i na sve stvari s kojima se služimo po čistoći i dobroti našega srca, po poštivanju Božjih zapovijedi i po primanju svetih sakramenata, osobito ispovijedi i pričesti te po ustrajnoj i svakodnevnoj molitvi.

Blagoslivljati riječima, srcem, gestama

Blagoslivljati možemo riječima. Riječima blagoslova druge možemo ohrabriti, prenijeti im misli i osjećaje. Riječi mogu biti svemoćne ako su ispunjene Božjim Duhom ali i nemoćne, ako su ispunjene zlim duhom. Rijeci blagoslova čiste od razornih riječi čitav svemir.

Bog vidi u srce i čuje našu molitvu i prije nego je izgovorimo.

Tamo gdje se ne može blagoslivljati riječima, može se i srcem. Gdje su riječi nedostatne, pomoći će srce. Bog vidi u srce i čuje našu molitvu i prije nego je izgovorimo. Budući da je srce sjedište ljubavi, njime se najbolje blagoslivlja. Blagoslivljati srcem znaci u tišini, bez riječi, stajati pred Bogom i otkrivati mu sve svoje tajne molitve.

I gestama čovjek iznosi ono što mu je u srcu. Kad je Duh Sveti u srcu, tada on našim gestama daje svoju božansku djelotvornost. Dvije se geste osobito koriste za blagoslov: znak križa i polaganje ruku. Znak križa može se načiniti na sebi ili na drugima.

U svim značenjima blagoslova izriče se djelotvornost riječi. Blagosloviti bi značilo naviještati ili željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje i milost.

Dva blagoslova iz Svetoga pisma 

1. Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! (Br 6,24-26)

2. Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog nas! Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! (usp. Ps 67)