Često se čuje da je depresija najčešća bolest današnjice. Oni koji su upućeniji u ovu tematiku, što će reći, neuropsihijatri i psiholozi ističu kako nije depresija nego mržnja najčešća bolest današnjice, piše profesor pastoralne teologije na KBF-u u Splitu, fra Ivica Jurić, a prenosi portal Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.  .

Mržnja je jednako prisutna kod siromašnih, kao i kod bogatih, u najrazvijenijim kao i u najnerazvijenijim državama svijeta. Ljudi mrze druge ljude zbog različitih razloga: podrijetla, rase, vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije, društvenog statusa, stranačke pripadnosti… Mrzi se i zbog vanjskoga izgleda, životne dobi, zanimanja, bogatstva, pa i zbog banalnijih razloga kao što su npr. marka automobila, mobitela itd.

Bilo kako bilo mržnja nepogrešivo urodi razornim posljedicama, za pojedinca ali i za društvo.

Mržnja se na različite načine manifestira. Najčešće je dobro kamuflirana, a nekad je i nesvjesna. Prečesto se opravdava nekom kozmičkom pravdom / sudbinom ili jednakošću. Bilo kako bilo mržnja nepogrešivo urodi razornim posljedicama, za pojedinca ali i za društvo.

Redovito se kaže da ne pati toliko onaj koga se mrzi koliko onaj tko mrzi. I to je istina. Međutim, istina je također da posljedice mržnje osjećaju svi, direktno ili indirektno. To je zato jer čovjek nije otok već biće u neprestanoj interakciji s drugima.

Mržnja je težnja za osvetom

Među onima koje je posebno zanimao fenomen mržnje nalazi se i Friedrih Nietzsche. Njegove riječi, premda napisane gotovo prije 150 godina, i danas su aktualne. Prema njemu „ta biljka najbolje uspijeva među anarhistima i antisemitima i cvjeta kao i uvijek, u tajnosti, poput ljubičice ali drukčijeg je mirisa. I dok tako buja, u jednom trenutku će niknuti iz tih krugova da bi, kao toliko puta prije, osvetu blagoslovila riječju pravda“.

Mržnja je u biti težnja za osvetom. Ogorčeni ljudi otvaraju stare i nove rane, ne dopuštaju im da zarastu.

Za Nietzschea, ljudi koji mrze žele sretne ljude učiniti nesretnima (poput njih samih). To se dakako treba spriječiti jer “bolesni ne smiju zaraziti zdrave“. Mržnja je u biti težnja za osvetom. Ogorčeni ljudi otvaraju stare i nove rane, ne dopuštaju im da zarastu. Oni mogu upropastiti svoje prijatelje, obitelj, djecu, sve oko sebe smatrajući se pritom žrtvom svih. Unatoč tolikim nasiljima velikih država i različitim nepravdama koje svakodnevno trpimo netko takvim ljudima treba reći gorku istinu a ta je da su za vlastitu ogorčenost najčešće krivi oni sami, ističe Nietzsche.

Put do mržnje

Kako se dogodi da netko nekažnjavan, dakle, neka dobra duša učini veliko zlo? Tako što je dobro i zlo pomiješano u nama i treba paziti na njega: dobro podržavati a zlo iskorjenjivati. Granica dobra i zla nije geografska da bi smo zlo smjestili samo tamo negdje preko ‘plota’, rijeke, brda. Ne, granica nije ni vjerska ni nacionalna da bi pripadalo samo drugim vjerama i nacijama; nije ni stranačka da bi pripadalo samo onima s lijeva/desna. Granica dobra i zla prolazi srcem svakog čovjeka! I svaki čovjek, stoga, treba paziti da ne udomi zlo u svom srcu, da ga ono ne zarobi.

Granica dobra i zla prolazi srcem svakog čovjeka! I svaki čovjek, stoga, treba paziti da ne udomi zlo u svom srcu, da ga ono ne zarobi.

Oduvijek je prisutna maniheistička zabluda po kojoj je čovjek sklon oštro dijeliti ljude na dobre i zle samo zato kako bi se lakše obračunao s potonjima. Čineći tako zaboravlja na Učiteljeve riječi kako treba pustiti kukolju i pšenici neka rastu do kraja i ne prisvajat si ulogu suca jer jedan je Sudac. I sudit će kad on odluči a ne kad bi mi htjeli.

Kako dođe do velikog zla?

Znamo da se nitko ne rađa kao svetac ni kao zločinac već to kroz život postaje. U romanu Otok svijeta donosi se prikaz procesa koji se u čovjeku odvija a koji ovdje donosimo u najsažetijem obliku: Čovjek najprije trpi nepravdu. Nepravda zatim rađa netrepeljivošću koja polako prerasta u srdžbu. Srdžba, ako se hrani, postaje mržnja. Mržnja, nadalje, ako je se hrani, otvara dušu zlodusima. A, kad oni zaposjednu čovjeka, on postaje sposoban za svaku okrutnost. Kasnije kad učini kakav zločin više ne zna ni kako je, niti zašto, postao takav. Tako piše Michael O’Brien u romanu Otok svijeta u kojem je glavni lik Hrvat (roman od sveg srca preporučam).

Znamo da se nitko ne rađa kao svetac ni kao zločinac već to kroz život postaje.

Velika je moć tj. destrukcija koju mržnja proizvodi. Uzmimo samo jedan nedavni primjer iz dalekog i ‘naprednog’ svijeta jer primjeri mržnje kod nas su nam, nažalost, jako dobro poznati. Naime, prije koju godinu na temelju lažnih informacija o tobože stotinama ubijene djece u Kanadi od strane Katoličke crkve stvorena je preko medija mržnja, hajka i nasilje uslijed kojeg je srušeno i zapaljeno tridesetak crkava (iz knjige Rat protiv Zapada D. Murraya). Sjećate li se je li netko pisao o tom nasilju, manipulaciji masama? Možda je nekima i sasvim prihvatljivo postalo progoniti katolike?

Lijek protiv mržnje

Kako pobijediti mržnju? Molitvom. Pokušajte moliti za osobe koju nikako ne podnosite i za koje nikad ne nalazite lijepe riječi.

Molitva liječi i pročišćuje odnose, približava ljude Bogu i jedne drugima. Molitva je – pola zdravlja, barem.

Ne dopustite da vas zlo (pa i pretrpljeno zlo) zarobi i u svoje klupko nasilja i nemira uvede. Praštanjem ga onesposobite i ostanite slobodni. Onako kako nas to po apostolu Pavlu naš Gospodin uči:  “Srdite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu.“ (Ef 4, 25-27).