Često slušamo o blagoslovima, no znate li što su i kako ih ispravno razumijevati? Pročitajte u nastavku.
Sv. pismo govori o blagoslovima u različitim situacijama, najčešće kada pojedinac daje hvalu i slavu Bogu, prenosi Aleteia.
U nastojanju definiranja ovog pojma, katolička enciklopedija referira se na Psalme, između ostalih i ovaj: “Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima.’”
Katekizam Katoličke Crkve u br. 2626 o blagoslovu piše: Blagoslov izražava temeljni pokret kršćanske molitve: to je susret Boga i čovjeka. U blagoslovu su Božji dar i čovjekovo prihvaćanje ujedinjeni u međusobnom dijalogu. Blagoslovna molitva čovjekov je odgovor na Božje darove: budući da Bog blagoslivlja, ljudsko srce može zauzvrat blagoslivljati Onoga koji je izvor svakoga.
Drugi “aspekt blagoslova” je molitva da se Božje milosti daju drugom pojedincu. Generalno, blagoslov se koristi za izražavanje želje za dobrima, posebno duhove naravi.
Blagoslov nije isto što i sakrament
Jedna stvar koju treba imati na umu, prema Katoličkoj enciklopediji, jest da “blagoslovi nisu sakramenti, već sakramentali.”
Katekizam objašnjava da je blagoslov primarni među sakramentima:
U br. 1671. stoji: Među sakramentalnim blagoslovima (osoba, jela, predmeta i mjesta) na prvom su mjestu. Svaki blagoslov hvali Boga i moli za njegove darove. U Kristu, kršćane je Bog Otac blagoslovio “svakim duhovnim blagoslovom”. Zato Crkva dijeli blagoslove zazivanjem imena Isusova, obično dok čini sveti znak Kristova križa.
Nastavlja u br. 1672: Neki blagoslovi imaju trajnu važnost jer posvećuju osobe Bogu ili čuvaju predmete i mjesta za liturgijsku uporabu. Među blagoslovima koji su namijenjeni osobama – jesu blagoslov opata ili opatice samostana, posvećenje djevica i udovica, obred redovničkih zavjeta i blagoslov određenih službi Crkve. (čitači, akoliti, katehete i dr.). Kao primjeri blagoslova predmeta mogu se navesti posveta ili blagoslov crkve ili oltara, blagoslov svetih ulja, posuđa i ruha, zvona itd.
Blagoslov se često daje uz škropljenje svetom vodom. Uobičajeno vrijeme za primanje blagoslova vjernika je na samom kraju mise, kada svećenik čini znak križa nad vjernicima.