U Lukinom evanđelju pronalazimo dva glavna stiha koji čine čestu molitvu “Zdravo, Marijo”. Prvi dio molitve izveden je iz dijela navještenja, kada je anđeo Gabrijel pozdravio Mariju rekavši:

“Anđeo uniđe k njoj i reče: ‘Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama.'” (Luka 1, 28)

Sljedeći dio molitve preuzet je iz posjeta kada je Elizabeta pozdravila Mariju riječima:

“Ona povika iza glasa: ‘Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!'” (Luka 1, 42)

Međutim, iako molitva dolazi izravno iz Biblije, kršćani nisu retke sastavili sve do 11. stoljeća, donosi Aleteia.

Katolička enciklopedija objašnjava:

“Zapravo, od molitve ‘Zdravo, Marijo’ kao prihvaćene pobožne formule gotovo nema tragova prije oko 1050. godine. Vide se neki korijeni u molitvi među samostanskim redovima.”

U početku je molitva bila poznata kao “Pozdrav Blaženoj Djevici”, a sastojala se samo spojena dva stiha. Tek kasnije, dodana je druga molitvena polovica molitve (od dijela Sveta Marijo). Nekoliko stoljeća molitva se jednostavno završila s: “… Isuse blagoslovljen plod utrobe tvoje. Amen”.

Službena molitva “Zdravo, Marijo” uključena je u Rimski brevijar 1568. godine. U Trentinskom katekizmu spominje se molitva koja se još uvijek spominje kao “Anđeoski pozdrav.”

Molitva je danas središnji stup katoličke pobožnosti. Izražava ljubav katolika prema Blaženoj Djevici Mariji, koristeći riječi iz Svetog pisma, a zatim traži njezinu pomoć u času potrebe. To je popularna, raširena molitva, koja ima povijest staru najmanje tisuću godina.