U lipnju 1941. ekspedicija koju su predvodili ruski antropolozi Tashmuhammed Kari-Niyazov i Mikhail Gerasimov započeli su iskapanja u “Gur-Emi” na groblju Timura (također poznatog kao Tamerlán). Timur je bio poznati osvajač koji je osnovao Timuridsko Carstvo oko današnjeg Afganistana, Irana i Srednje Azije. Bio je prvi vladar dinastije Timurid. Ruski su antropolozi slijedili naloge sličnog diktatora, Josefa Staljina. Njihove su naredbe bile ekshumirati Timurovo tijelo i stvoriti repliku njegovog lica na temelju kontura njegove lubanje, piše Catholic Stand.

“Tko god otvori moju grobnicu, oslobodit će osvajača još strašnijeg od mene”

Kletva

Međutim, kada je lokalno stanovništvo grada Samarkanda (Uzbekistan), koji je Timur proglasio glavnim gradom, čulo za Staljinove planove, prestrašili su se i molili Gerasimova da ne vadi tijelo uz argument da je na Timurovom grobu vezano strašno prokletstvo. Naravno, Gerasimov je to odbacio kao praznovjerje i svejedno uklonio tijelo. Međutim, na svoje iznenađenje, u grobnici je pronašao natpis koji je govorio: “Tko god otvori moju grobnicu, oslobodit će osvajača još strašnijeg od mene”.

Gerasimov je opet to odbacio kao glupost i odnio tijelo u Moskvu na studije. Slučajnost ili ne, tri dana kasnije, 22. lipnja 1941., Hitler je napao Rusiju i započeo rat koji je na kraju odnio 30 milijuna ruskih života. Više od godinu dana Gerasimov je pokušavao reći Staljinu o prokletstvu i konačno ga uvjerio da samo vrati tijelo tamo gdje su ga pronašli. Opet slučajnost ili ne, nekoliko tjedana kasnije, u studenom 1942., kada je Timurovo tijelo ponovno pokopano, Rusi su dobili bitku za Staljingrad i zapravo počeli slati Hitlerove trupe natrag u Berlin.

Riječ je o Timuru, nekome tko je prouzročio smrt 17 milijuna ljudi, odnosno oko 5% svjetske populacije u to vrijeme. Tijekom svoje invazije na Bagdad zahtijevao je od svakoga od svojih vojnika da mu pokaže dvije odsječene glave većinom kršćanskog stanovništva. Timur je ostavio kule visoke nekoliko stopa sastavljene od lubanja njegovih žrtava. Međutim, sve te užasne stvari nisu ništa značile kada se 8. rujna 1395. suočio s Djevicom Marijom, također u Rusiji.

Ikona Gospe od Vladimira

Tih deset dana poznata ikona pod nazivom “Vladimirskaja” (na zapadu poznata kao “Gospa Vladimirska”) putovala je zemljom iz grada Vladimira u kojem se nalazila. Tijekom svog putovanja u Moskvu, lokalno stanovništvo se klanjalo svojoj “Bogorodici”, kako su pravovjerni nazivali Djevicu Mariju, tražeći od nje zaštitu od Timurovih hordi koje su spremale invaziju na glavni grad Rusije.

Gospa Vladimirska

Stara ruska tradicija je govorila da je ikonu naslikao sam apostol Luka, i to na stolu gdje je Krist večerao. I da je, vidjevši portret, Majka Božja rekla: „Od sada će me blagoslivljati svi naraštaji. Blagodat Onoga rođenog od Mene i Mojega s ovom ikonom”. Ikona je tada prenesena iz Jeruzalema u Carigrad i završila u gradu Vladimiru (danas se nalazi u crkvi sv. Nikole u Tolmachiju).

Kada je ikona konačno stigla u Moskvu, Timur je usnio blistavu Djevicu sa svecima u sjajnoj odjeći i s mačevima. Tada su mu anđeli naredili da napusti Rusiju. Svojim je savjetnicima ispričao san, tražeći značenje. Tumači snova su mu objasnili da je vidio zaštitnicu Rusije koju nije moguće pobijediti. Timur je tada naredio povlačenje, a može se samo zamisliti što su mislili njegovi vojnici kada su saznali da idu kući zbog – žene.

Vladimirska Gospa često se spominje kao utjelovljenje majčinske ljubavi i strepnje majke nad djetetom. Do 16. stoljeća, Vladimirskaya (kako je zovu Rusi) je često bila temom legendi. Crkvena predaja navodi da ju je naslikao sam Sveti Luka, iako je znanstvena analiza negirala tu tvrdnju. Posvećena slika se koristila u ceremonijama krunidbe careva, izbora patrijarha i drugim važnim državnim ceremonijama.

Vrhovni zapovjednik nebeskih vojski

Ipak, to nije bila obična žena. Bila je vrhovna zapovjednica nebeskih vojski: ona kojoj se svaki anđeo pokorava bez sumnje. Gospa je potukla i ismijala najmoćnijeg anđela i “kneza ovoga svijeta”, kako ga sam Isus naziva, kada je imala samo četrnaest godina.

Marija je rekla da će iz komunizma vratiti Rusiju koja ju je toliko voljela kada joj je ta zemlja bila posvećena. I, prema riječima s. Lucije iz Fatime, posveta Rusije koju je 1984. učinio sv. Ivan Pavao II. udovoljilo je njezinu zahtjevu. I, opet čudna koincidencija, Rusija joj se vratila na Božić 1991., kada je Gorbačov proglasio propast SSSR-a, a sovjetska je zastava posljednji put spuštena s Kremlja.