Često čujemo kako se odrasli čude i ne vjeruju kakva su današnja djeca i kako ih se to odgaja, jer je u njihovo vrijeme – kažu – odgoj djece bio drukčiji i bolji. Nekada je uz djetetovu obitelj i čitavo susjedstvo odgajalo dijete, a danas je dijete u centu pozornosti i sve je podređeno njemu. Susjedstvo je odavno izgubilo odgojnu ulogu, ostala je samo djetetova obitelj koja je posvećena samo djetetu trudeći se ispunjavati sve njegove želje i hirove, piše Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije za Mreže riječi.

Kako je došlo do toga da dijete stavimo u centar obitelji umjesto da ga podučavamo da je dio obitelji? Je li to korisno za dijete?

Sve počinje još za vrijeme života roditelja koji nešto nisu imali kao djeca i sada kroz svoje dijete žele popraviti i realizirati „neimanja“ iz svoga djetinjstva (vjerujem da smo se svi pronašli barem na trenutak u ovoj rečenici). Nastavlja se nakon rođenja djeteta i organizacije rođendana koji ponekad podsjećaju na manja svadbena slavlja. Razbacuje se novcem iako dijete još nije svjesno sebe ni života oko sebe.

Roditelji daju sve od sebe da rade ono što smatraju da je najbolje za njihovu djecu, u to nema sumnje. Nerijetko su opterećeni brojnim obvezama i pritisnuti svakodnevicom pa nemaju dovoljno vremena za djecu, iako bi sigurno željeli da je drugačije.

Često nesvjesno pokušavaju nadoknaditi ovaj nedostatak vremena s djecom kupnjom brojnih stvari za mališane, od najnovijih igračaka, preko odjeće, do novih uređaja. To čine u želji da usreće svoju djecu, ali stručnjakinja za razvoj djece Lauren Mejia upozorava:

“Jedna od najvećih pogrešaka moderne generacije roditelja je uvjerenje da svojoj djeci možemo kupiti čarobno djetinjstvo. U stvarnosti, čarobno djetinjstvo znači – biti dijete.“

Vrijeme darivanja

Polako se približavamo prosincu, najljepšem vremenu u godini za djecu, a vjerujem i za nas odrasle. U prosincu je sv. Nikola, sv. Luca i Božić sa svim svojim blagdanima. Prosinac je vrijeme darova i darivanja. Tada se mnogima probudi hormon sreće bilo da daruju drugoga ili da drugi daruju njih. Mediji sa svih strana „savjetuju i uvjeravaju“ što je najbolje za dijete; to djeca jednostavno moraju dobiti jer to sva djeca danas imaju…

Ako djeca nauče dobiti sve što žele, a sutra ne bude tako, frustracija će biti visoka, a praga tolerancije neće biti.

Poslije medijske propagande nastupaju djeca s pritiscima na roditelje, na djedove i bake, na bližu i daljnju rodbinu tražeći da im ispune želje. Dr. Ranko Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije, smatra kako igračke vrijede onoliko koliko su ih dugo djeca čekala. Roditelji stalno djeci nešto kupuju kako bi izrazili ljubav. To nije ljubav. Roditelji ne trebaju ispunjavati želje djece, već ih pripremiti za život i učiti strpljivosti. Ako djeca nauče dobiti sve što žele, a sutra ne bude tako, frustracija će biti visoka, a praga tolerancije neće biti.

Samo Došašće je vrijeme iščekivanja. Neizvjesnost i iščekivanje kod djeteta bude radost i zahvalnost za postignuto. Stoga kad sljedeći put poželite djetetu nešto kupiti i odmah mu to dati, sjetite se da je za dijete dobro da malo čeka i vježba čekanje. Naravno da će to često potaknuti plač i pobunu. No, s vremenom ćete ih naučiti čekanju i strpljenju, što će im dobro doći u životu.

Nemojte odgajati djecu da imaju više nego što ste vi imali, odgajajte ih da BUDU više od onoga što ste vi bili.