Teško je karizmu reda sastaviti u nekoliko rečenica, uključuje ona prošlost i sadašnjost velike zajednice. Ipak kako kažu konstitucije iz 1930. godine, franjevci nasljeduju Krista siromašnog, Salezijanci Krista koji je s mladima, dominikanci Krista koji naučava a pavlini Krista samotnog, osamljenog i stavljenog na kušnju u pustinji.
“Odluka iz najranije povijesti reda ne dozvoljava da se ni jedan pavlin uzdigne na čast oltara. Ne znači to da pavlini nemaju svojih svetaca, živi sveci i danas ispunjavaju naše samostane. Sukladno pustinjačkom duhu pavlini ne žele biti poznati svijetu nego samo Bogu. Isto tako svaki pavlin mora biti svet, ne samo onaj koji je poznat kao svet. Kroz povijest bilo je vrlo mnogo braće koja su bila nazivana blaženima, a njihovi životopisi su sakupljeni u posebnu knjigu koju se nije mogla naći izvan samostana. Zadnji naš brat koji je trebao biti proglašen blaženim je o. Romuald Klaczynski kao žrtva nacističkog režima u logoru Dachau, na molbu reda izbrisan je s liste 108. blaženih mučenika nacističkih logora, iako je preminuo na glasu svetosti”, stoji na mrežnoj stranici Reda Svetog Pavla Prvog Pustinjaka na kojoj možete više doznati o ovome redu.