Evanđelje

Sveti Luka nam govori o Isusovom posjetu selu gdje ga je “dočekala žena po imenu Marta”. Mora da je Isusu bila utjeha primiti ovakav doček. Susreo je mnogo različitih reakcija na svom putovanju od Galileje do Jeruzalema – neki nisu bili tako topli (vidi Lk 9,52-53; 10,13-16.25). Možda mu je laknulo zbog srdačnog kućnog posjeta.

Međutim, umjesto prisutnosti Isusa koji donosi blagoslov u Martin dom, odmah je došlo do problema. Kad je Isus stigao, Marija, Martina sestra, jednostavno je “sjela pokraj Gospodina do Njegovih nogu slušajući Ga kako govori.” Vjerojatno je bio običaj da se krene u akciju nakon primanja gosta u dom u to vrijeme i na tom mjestu – ponuditi vodu za čiste noge prljave od pustinjske prašine, pripremiti obrok, itd. Zašto je Marija, umjesto toga, odlučila ostaviti sve i biti mirna? Je li postojalo nešto u vezi s Isusom što ju je uvjerilo da On nije običan gost? Jesu li Njegove riječi bile toliko uvjerljive da nije htjela propustiti niti jednu od njih? Je li odmah osjetila da je prvi prioritet u Njegovom posjetu njezinu domu obratiti pozornost na sve što je želio reći ljudima u sobi (pod pretpostavkom da su Njegovi učenici s Njim)?

Marta se jako uzrujala jer je sama krenula u sve potrebne aktivnosti gostoprimstva prema gostima. Postala je toliko isprovocirana u ovom grozničavom poslu da je krivila i Isusa i svoju sestru što su joj otežali život: “Gospodine, zar Te nije briga što me moja sestra ostavila samu da služim?” Vjerovala je da su drugi uzrokovali izolaciju koju je osjećala u svom poslu. Krivila ih je za svoju nesreću – uvijek loš znak. Jako frustrirana, Marta pokušava preuzeti kontrolu nad situacijom, budući da su je drugi iznevjerili: “Reci joj da mi pomogne.” (Lk 10,38-42)

 Gospodine Isuse, tjeskoba i zabrinutost uvijek su znakovi da sam zaboravio jednu potrebnu stvar.

Jesmo li iznenađeni ovom smjelošću? Zamislite da kažete Isusu, gostu, što bi trebao učiniti za Martu, domaćicu. Koliko god to bilo neprikladno, Isusov odgovor iznerviranoj ženi pun je nježnosti: “Marta, Marta, tjeskobna si i zabrinuta za mnoge stvari.” Isus je više zabrinut za nju nego za službu koju mu je pokušavala ponuditi. Dijagnosticirao je srce njezina problema — tjeskobu i brigu. Bila je u potpunosti usredotočena na projekt koji je bio pri ruci, na posao za koji je mislila da se od nje očekuje. Ispunilo ju je tugom, a zatim i traženjem mana. Željela je učiniti nešto za Isusa, ali možda je to proizašlo iz osjećaja dužnosti, samopoštovanja ili navike. Bez obzira na izvor, Isus joj je trebao pomoći da izađe iz njega. Koji bi bio bolji način da Marta primi ovaj Isusov posjet?

On joj sasvim izravno govori: “Potrebna je samo jedna stvar. Marija je izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.” Kada Isus dođe u posjet, kada ga pozovemo u svoj život kao što ga je Marta pozvala u svoj dom, najbolji odgovor je stati, umiriti se i pažljivo slušati što ima za reći. Gost prvi dobiva svu pozornost. Bit će vremena da učinimo nešto za Njega, naravno, ali prvo On mora učiniti nešto za nas. Marija je to odmah shvatila. Možemo pretpostaviti da je to učinila i Marta nakon Isusovog blagog ispravljanja.