Jesmo li spremni odgovoriti sebi: što još možemo učiniti za Božju stvar? U čemu trebamo bolje i više posvjedočiti svoje kršćanstvo?
‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremila je za Radiopostaju Mir Međugorje s. Kristina Barbarić, školska sestra franjevka Krista Kralja, članica Provincije Svete obitelji u Hercegovini.
Gospodin Isus Krist pozvao je nas kršćane da ga nasljedujemo. Od nas vjernika Isus traži i očekuje odanost prema Bogu kao svom Ocu onako kako je to on činio. Traži od nas da gajimo čovjekoljublje, da ljubimo svoje neprijatelje kako je to on činio, da nastojimo pomagati ljudima u nevolji, bolesnim, siromašnim, odbačenim, prezrenim. Kako se ovom pozivu odazovemo tako ćemo na kraju biti suđeni.
Usporedimo li svoje stanje i shvaćanje, svoje raspoloženje i svoju zauzetost prema onom što su pokazivali prvi kršćani, onda bismo se morali osjetiti postiđenim. U nama je prilično zamrla ta kršćanska svijest i savjest. Namijenjeno nam je da budemo svjetlo svijeta, sol zemlje, da budemo ljudi prožeti Isusovim svijetlom istine i čovjekoljublja. Ponekad se čini kao da mi pod teretom osjećaja manje vrijednosti, sagibamo glavu. Navikli smo se i suživjeli sa svojim mrtvilom, sa svojom tamom, pa se bojimo pogledati u svjetlo kao da bismo mogli oslijepiti! Radije bismo pogasili svjetlo nego sebe prisilili da se naviknemo gledati pri svjetlu!
Ponekad se čini kao da mi pod teretom osjećaja manje vrijednosti, sagibamo glavu.
Ako bismo taj otpor u nama današnjim kršćanima malo dublje željeli promotriti, uvjerili bismo se da je posrijedi naša ograničenost shvaćanja i ujedno naša nesloboda. Mi zapravo premalo poznajemo naše kršćanstvo, premalo su nam poznate temeljne postavke kršćanstva, premalo nam je poznata njegova povijest i uopće uloga u ljudskom životu.
Svi smo mi za ono što je bolje, svi smo za istinu, za pravdu, za Boga i vječnost. Ipak, ponekad nam ponestane snage kad treba nešto pretrpjeti, nečega se odreći. Stoga mi vjernici, trebamo se iznova okretati samom sebi i svakodnevno razmišljati o pozivu koji nam je Isus uputio. Jesmo li spremni odgovoriti sebi: što još možemo učiniti za Božju stvar? U čemu trebamo bolje i više posvjedočiti svoje kršćanstvo?