Narkoman je prorok našeg vremena. Prorok vam ne mora nužno reći budućnost, već je govori kao da je sada. On je glas istine. Ovisnici o drogama prorokuju kroz uzaludnost bjesomučne potrage za zadovoljstvom. Pronalazi lažni odmor u trenutku uzbuđenja, svjestan je da je prolazan, a ipak nastavlja u nekoj vrsti zaposlenog očaja. On se ne zabavlja u slavlju nečeg dobrog, već da umrtvi činjenicu da je dobrota nedostižna. Njegova partija umrtvljuje bol, ali on se ne pretvara da bol ne postoji, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Postoji demon kojeg su sveci, osobito pustinjski oci, prepoznali u tom smislu – onaj koji dolazi danju, tijekom našeg posla, da nas tjera dalje u ništavilo. Prozvan je “podnevni vrag” upravo zato što izlazi na svjetlo dana dok mi obavljamo svoje normalne dužnosti i poslove. Ime stanja u koje nas dovodi zove se acedia, što je oblik očaja kada se na sam život gleda kao na beznadnu mukotrpnost, čak i ako je to nužna mukotrpnost.

Zato je narkoman naš prorok. Ovisnik o drogama nije “besposlen” – on marljivo radi, ali njegov posao je polagana silazna spirala i prihvaćeni očaj. Acedija također zna i čak vjeruje da je čovjek stvoren za velike stvari, ali nema nade ni velikodušnosti da do njih dođe. Mrzi što su dostupni i želio bi da ga se manje poziva. Na kraju će naučiti mrziti Boga. Narkoman je svjestan da to ne mora biti tako, i to mu ne daje nadu, već ga tjera da sebe mrzi sve više, i spiralno se spušta dalje.

Čovjek doveden u iskušenje acedije je izbezumljen i stalno “uključen”, ali ne može jasno definirati zašto sve čini ili koji je cilj toga – zaboravlja ili zanemaruje prave ciljeve. Sklon je pretjeranom radu, impulzivnom provjeravanju e-pošte (često povezanom s poslom) i listanju zabavnih sadržaja u potrazi za visokim dopaminom. On nije u stanju ili ne želi sudjelovati u istinskoj tišini. A velik dio toga ima veze s činjenicom da je zaboravio kako se odmarati. Pornografija, posao, lijenost, video igrice, medijska pretrpanost i nesavjesnost, sve su to iskušenja da umrtvi stvarnost za koju osjeća da se uvlači cijelo vrijeme. Zaboravio je živjeti.

Foto/Unsplash

Redovnici koji su se borili protiv ovog đavla (često doslovno) dali su nam neke preporuke. Primarni način borbe s njim bio je ostati u ćeliji. Za redovnika je to značilo ostati vjeran jednostavnom pozivu molitve i šutnje. Podnevni đavao želi da se odvažite na druge “samostane” i mjesta u potrazi za nečim, ali potraga je zapravo uzaludna. Ostanite na mjestu i budite vjerni. Za nas bi ovo moglo više izgledati kao brzi prelazak na nekoliko zabavnih stranica ili na posao kada bismo se trebali odmarati i odmor kada bismo trebali raditi. Napeta aktivnost bez smislenih ciljeva – to je iskušenje. Jednostavna vjernost “niskim dosadnim stvarima” života je način na koji se borimo protiv ovog demona dnevnog svjetla.

Ali ono što mi danas nemamo, a redovnik je imao, duge su tišine i kontakt sa stvarnošću. Naše umjetno okruženje kontrolirane istine i temperatura sprječava nas da percipiramo stvarnost – istinu o stvarima kakve jesu. Utjeha i stimulacija postaju droga, a budući da mnogi ljudi zarađuju mnogo novca od toga, oni su uloženi u to da vas privuku i zadrže na kuki. Opet, narkoman je naš “prorok”, a “dileri” su posvuda.

Pronađite mjesto za odmor i spokoj. Neka istina vrati stvari u red.

Borba protiv toga je jednostavnija nego što znamo. Istinska dokolica, koja je duh umirujuće prijemljivosti koji se najbolje nalazi na mjestima ljepote i prirode, ima način da podsjeti dušu na njen pravi kraj (Boga) i kroz iskustvo ljepote ima način da preuredi naše umove i srca na ono što je dobar i istinit. Zato pronađite mjesto za odmor i spokoj. Neka istina vrati stvari u red. Kao što je rekao Josef Pieper citirajući Aristotela, moramo raditi da bismo imali slobodno vrijeme, a ne imati slobodno vrijeme da bismo radili. To dokazuje činjenica da nas je Bog pozvao na naš konačni kraj, a to je počinak u Njemu.

Odmor/Rob Mulally/Unsplash

Ali podnevni đavao također nas dijeli i individualizira. Za borbu s njim potrebna su vam braća koja također počivaju u stvarnosti. Kada se ljudi koji vole dokolicu okupe, rezultat je veselje – prava fešta. Fešta je, za razliku od zabava pijanog očaja, potvrda da je život zapravo dobar i vrijedan življenja. U pravoj katoličkoj stranci, mi se ne prepuštamo užicima kako bismo uravnotežili bijedu života, već potvrđujemo dobrotu stvarnosti i uživamo u njoj onako kako je Bog zamislio. Nađi malo odmora, nađi prijatelje i sjeti se tko si i veličine na koju si pozvan.