Prije nekoliko godina slušajući propovijed u Međugorju, čula sam sljedeće riječi: “Ljudi opsjednuti od zlog duha često traže psihijatrijsku pomoć, a liječnici im u nedostatku pravih spoznaja propisuju nedjelotvorne lijekove, među njima i homeopatske.” Kako sam u svojoj profesionalnoj karijeri kao farmaceutkinja prošla kroz sve etape – znanstveno istraživanje novih lijekova, rad u nekoliko apoteka, rad u uredu za kontrolu procesa proizvodnje te veleprodaje i maloprodaje lijekova – za razumjeti je da su me te riječi uznemirile. Pričekala sam tog svećenika poslije mise i izravno ga upitala što je mislio govoreći o beskorisnosti homeopatskih lijekova. Svećenik mi nije znao dati jednoznačan odgovor. Jedino mi je rekao kako je jednom prilikom slušao da se neke farmaceutske tvrtke u procesu proizvodnje služe magijom, prenosi portal Božje milosrđe.

U Svetom pismu piše: »Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.« (Iv 8, 31-32). Mislim da je Marija uslišala moju želju spoznati istinu i u kratkom mi vremenu omogućila sudjelovati na duhovnim vježbama zatvorenog tipa, u kojima smo u nekoliko dana razmatrali o prvoj Božjoj zapovijedi: »Nemaj drugih bogova osim mene«. Poput najbrižnije i najbolje majke na divan me je način vodila kroz sve te dane da bih na posljetku spoznala istinu koju sam tako gorljivo tražila.

Vidjela sam da je Marija odabrala ljude s različitim problemima, ipak najviše emocija među sudionicima pobudila je tema zdravlja. Pitanja koja su postavljali drugi primorali su me potražiti odgovore, koji su na temelju mojih osnovnih saznanja postajali postupno jasnima. Zahvalna Bogu za primljeno rasvjetljenje, željela sam to otkriće podijeliti sa svojim najbližima, ali me je dočekalo iznenađenje – počeli su me odbacivati. Izgubila sam najbolju prijateljicu, ali sam u zamjenu postigla još veće prijateljstvo.

Naravno bila sam potpuno svjesna kako je za svakog čovjeka iznimno važno zdravlje. Dovoljno je sagledati kako u raznim situacijama vrednujemo stvari u vlastitom životu; za većinu ljudi zdravlje je na prvom mjestu. Stoga velik broj pobožnih katolika koje Sotona ne može navesti tako jednostavno na grijeh upada u zamku koju Zli postavlja upravo na tom području.

Što je, dakle, homeopatija?

Foto: Pixabay

U gotovo svim tiražnim časopisima u posljednje vrijeme objavljuju se članci koji propagiraju prirodne metode liječenja. Autori tih tekstova reklamiraju homeopatiju kao potpuno bezopasnu metodu koja se temelji na primjeni minimalnih količina sredstava koje u većim dozama uzrokuju simptome nalik onima koji se javljaju u toj određenoj bolesti – s temeljnom pretpostavkom similia similibus (curantur) – slično (se liječi) sličnim.

Uspoređuju pri tome proizvodnju homeopatskih sredstava sa cjepivima. A sve to da bi što je više ljudi uvjerili u, navodno, čudesno djelovanje tih sredstava.
Kada sam studirala farmaciju homeopatija nam je bila samo spomenuta, najviše iz razloga jer ondašnje pravne norme nisu dopuštale uporabu homeopatskih sredstava. Do promjena je došlo prevratom u Poljskoj. U posljednjih nekoliko godina uvedeni su obvezni tečajevi homeopatije u programe školovanja poslijediplomskog studija za specijaliste na polju apotekarske farmacije.

Specifičnost hahnemanove »medicine« počiva, između ostalog, na svojevrsnoj spiritualizaciji ljudskog organizma i napadu na njegovu bolest. Iz najvažnijeg Hahnemannova djela Organon der Heilkunst, da se iščitati da su bolesti »poremećaji čisto duhovnog, dinamičkog življenja«. Trebalo bi, štoviše, da liječnici djeluju na područje duha, što dalje Hahnemanna vodi do teorije o »poduhovljenju materije«.

Citirat ću o. Aleksandra Posackog: »Postoje skupine koje u potrazi za odgovarajućim homeopatskim lijekom posredstvom medija za vrijeme spiritističkih seansi traže informacije od duhova.« Homeopatija, u usporedbi sa stvarnim znanstvenim postupcima u farmaciji predstavlja više povratak magijskoj praksi, pri čemu joj se želi pripisati ‘znanstvenost‘… Proizvodnja homeopatskih sredstava temelji se, naime, na spravljanju otopine koja je u konačnici po sastavu čisti razrjeđivač, koji, pak, razrjeđivanjem po točno određenom ritualu dobiva na jakosti djelovanja. Primjerice: da bi dobili osnovnu tvar u D-6 u omjeru razrjeđenja 1:10 ne može se uspostaviti veza između kapi osnovne tvari i 999999 kapi razrjeđivača – naime, protresa se jedan dio tinkture s devet dijelova razrjeđivača kako bi se dobila otopina s vlastitom potencijom, iz koje se, pak, ponovno uzima jedan dio kojeg se razrjeđuje s devet dijelova čistog razrjeđivača. Cijeli postupak se, uz strogi režim treskanja i udaranja ponavlja šest puta. U preparatima s potencijom D-10 udjel osnovne tvari u razrjeđivaču je u omjeru 1: 10 000 000 000 – što odgovara, ako bi se htjeli slikovito izraziti – količini jedne žličice ljekovite supstance razrijeđene u rezervoaru visine 100 metara. U praksi se koriste još i veća razrjeđenja u kojima nakon rastvaranja nema čak niti jednog djelića osnovne tvari. Pitamo se – što tu može djelovati?! Lijek ili magija? Ne treba se čuditi ni stoga što ti lijekovi prije puštanja u promet ne prolaze nikakve kontrole koje se traže za druge lijekove. Unazad dvije godine u Poljskoj obvezuje Zakon o farmaciji u kojem dolazi do promjene u terminologiji, pa se umjesto pojma »lijek« počinje upotrebljavati naziv »preparati za liječenje«. Ta naoko beznačajna promjena omogućila je širenje prava i na te preparate koji se do tog vremena nisu mogli tretirati kao lijek.

Pa ipak tako formuliran zakon nije omogućio prodaju u apotekama, koje uglavnom vode farmaceutski tehničari, psihoterapeutskih sredstava, lijekova u ampulama, lijekova iznimno snažnog djelovanja kao i istovrsnih homeopatskim preparatima – odnosno onih s najvećim snagom (razrjeđenja). Moguće je iz toga zaključiti da ustavodavac priznaje da s obzirom na stupanj ugroženosti života i zdravlja one iziskuju poseban nadzor.

Trenutno primjećujemo pravu invaziju farmaceutskih tvrtki na poljsko tržište, kao i s tim povezano ogromno novčano ulaganje u promidžbu tih homeopatskih tobože-lijekova. Iako se prodaju u apotekama, nisu navedeni u Propisanom popisu preparata za liječenje koji su dopušteni za prodaju na teritoriju Republike Poljske. Kriza u našem zdravstvenom sustavu stvara izvrsne uvjete za promidžbu homeopatske mode. Samim tim što su bez recepta dostupni ne samo lijekovi za gripu ili sredstva za mršavljenje, već i sredstva za sve moguće bolesti koje zahtijevaju konzultaciju sa specijalistom. Pri tome se, slično kao na primjer u slučajevima liječenja energijama nepoznatog izvora, obraća pozornost jedino na vanjske simptome bolesti koji se samo prenosi dalje na drugi organ. Pacijent u kojeg su se javili simptomi jednog oboljenja, rado će posegnuti za drugim preparatom ne razmišljajući o mogućim posljedicama stvaranja ovisnosti. Promatrajući osobe ovisne o homeopatiji, stvara se dojam da u njihovim obiteljima bolest nikada ne prestaje.

Posljedice…

Kod reklamiranja homeopatije osobito se ističe nedostatak nuspojava kod uzimanja homeopatskih lijekova. Pa ipak to nije u potpunosti istina – ima ih, ali su potpuno drugačije naravi. U osoba koje su kroz dulje vrijeme koristile homeopatske pripravke javljaju se, naime, poteškoće duhovne naravi. Posljednje istraživanje koje je provodio vlč. prof. Nowosielski pokazuju da se u osoba koje su tretirane homeopatskim preparatima javlja nepouzdanje u Boga.

Egzorcisti potvrđuju da su se u svojoj službi susretali s opsjednutostima kojima je izvor bio u homeopatiji. Čini se to nevjerojatnim, no nije li slično i s alkoholizmom koji počinje nevinim ispijanjem piva, ili s narkomanijom čiji je začetak u bezazlenom pušenju “trave”? Na osnovu promatranja moguće je s potpunom sigurnošću utvrditi da djelotvorna ili nedjelotvorna homeopatija sa sobom nosi probleme kao što su duhovna suhoća, nedostatak radosti i mira, psihičke smetnje, depresije, gubitak osjećaja o smislu života, bezrazložan nemir, odbojnost i otpor prema molitvi…

Više puta sam sudjelovala u diskusijama s osobama praktičnim vjernicima koji se za ništa na svijetu nisu htjeli odreći svojih ampula s homeopatskim granulama, kao da im o njima ovisi vlastiti život. Ako ipak znamo da ti preparati škode, to je dovoljan razlog da bi ih se odbacilo. Uvjerena sam kad bismo ih s mišlju na Boga izbacili iz vlastite apoteke da bi nas Bog obilato nagradio zbog tog našeg izbora.

Vjernici, usto, u Katekizmu Katoličke Crkve mogu pročitati sljedeće: »Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjima – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja (tj. teški grijeh).« (2117) Homeopatija je jednom riječju – opasna. Njome se želi liječiti pomoću dinamiziranih supstancija – to znači, opterećenih okultističkim nabojem. Sveto Pismo nigdje ne spominje energiju, ali izrazito jasno govori o moći. Ta moć najpotpunije se izražava u Euharistiji. Ona jest izvor iz kojega trebamo crpsti duhovnu i tjelesnu snagu. Ne zaboravimo, također, sakrament Bolesničkog pomazanja kojeg je ustanovio Krist, kojim po službenicima Crkve po snazi Duha Svetoga bolesni ozdravljaju, a trpeći primaju okrepu.

Maria Suszczyńska
Miłujcie się, 2/2008