Drugome (Isus) reče: “Hajde za mnom.” Ali on odgovori: “[Gospodine] dopusti mi da prije odem i pokopam svog oca.” Ali on mu odgovori: “Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve. Ali ti idi i naviještaj kraljevstvo Božje.” A drugi reče: “Slijedit ću te, Gospodine, ali najprije mi dopusti da se oprostim sa svojom obitelji kod kuće.” [Njemu] je Isus rekao: “Nitko tko stavi ruku na plug i gleda što je ostalo iza njega, nije prikladan za kraljevstvo Božje.” (Luka 9,59-62)

Općenito, zlo prepoznajemo kada ga susrećemo. Za većinu je lako izabrati između zla i dobra. No, što je s odabirom između dvije dobre stvari, piše Catholic Exchange.

Takva je situacija opisana u odlomku u Luki 9. Isus poziva ljude – nas – da budemo njegovi učenici. Kakva čast. Hvala ti Isuse. Naravno, slijedit ću te. Ali prvo me pusti…

Ono “ali,”: pokopati roditelje i oprostiti se od najmilijih, dobre su stvari. Isus odgovara nečim što zvuči kao grube riječi. Stvarno, mogu li se ne pozdraviti sa svojom obitelji prije nego odem i pođem za tobom?

Više mislim da nam Isus govori da Bog treba biti na prvom mjestu u našim životima ispred svega drugoga, čak i naših voljenih (Mt 10,37). Cijena učeništva je nevezanost za bilo što i bilo koga tko bi mogao doći pred Boga. Mnogi biblijski stihovi uče nas ovoj cijeni. Evo samo nekoliko:

Svatko od vas koji se ne odrekne svog posjeda ne može biti moj učenik. (Luka 14,33)
Idi, prodaj što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu; onda dođi, slijedi me. (Mk 10,21)
Isus je rekao svojim učenicima: “Tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. Jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Kakva bi bila korist za nekoga da dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Ili što netko može dati u zamjenu za svoj život? (Mt 16, 24-26)

Ova učenja o nevezanosti zvuče tako dramatično. Odreći se svog posjeda? Prodati sve što imam? Odreći se sebe i izgubiti život? Isplati li se ovaj trošak? Čini se da je u suprotnosti s onim što čujemo, čitamo i vidimo u svijetu oko nas. Što bismo dobili zauzvrat kad bismo pristali platiti ovu naizgled pretjeranu cijenu i uistinu stavili Boga na prvo mjesto u svom životu?

Kad sam konačno skupio hrabrosti iskoračiti u vjeri i staviti Boga na prvo mjesto u svakom području svog života, uključujući i budžet, dobio sam osjećaj mira koji ne mogu objasniti. Svijet i njegov konzumerizam i materijalizam ne daju mira. To je mir koji samo Bog može dati. To je mir koji se ne može razumjeti (Fil 4,7).

Nije li mir ono što uistinu želimo u ovom životu? Mir, radost, zadovoljstvo i otklanjanje briga i stresa. Opet, postoje mnogi biblijski stihovi koji podržavaju naše primanje Božjeg mira kada se pouzdamo u njega. Malo ohrabrenja potražite u Filipljanima 4,4-13, 1. Timoteju 6,6-8 i Hebrejima 13,5. Jedan od mojih omiljenih je Matej 6,25-34:

“Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

I pogledajte što je Isus rekao svojim učenicima odmah nakon što je rekao mladiću da sve proda, dade siromasima i slijedi ga: “Amen, kažem vam, nema nikoga tko bi se odrekao kuće ili braće ili sestara ili majke ili oca ili djece ili zemlje radi mene i radi evanđelja koji neće primiti sto puta više sada u ovom sadašnjem dobu.” (Marko 10,29-30)

Ovo ne treba tumačiti tako da kada dajemo, dobivamo natrag materijalnu dobit. Mi ne propisujemo evanđelje blagostanja. Ali, Isus nam obećava svoje obilje, svoje blagoslove. Došao je da imamo život i da ga imamo u izobilju (Ivan 10,10). Blagoslovi koje primamo kada potvrdno odgovorimo na Božji poziv na učeništvo imaju mnogo veći utjecaj na naše živote od bilo čega što se može kupiti novcem. To su darovi i plodovi Duha Svetoga: mir, radost, mudrost, velikodušnost, poslušnost i dublja vjera i pouzdanje u Boga i ljubav prema bližnjemu.

Naše”Da”, cijena je vrijedna toga. Iskoračite u vjeri, vjerujte Bogu, stavite ga na prvo mjesto, odvojite se od zemaljskih i svjetovnih stvari koje vam smetaju onome što će vam donijeti istinski mir. Nemojte biti “ali, prvo…” osoba. Kad te Bog pozove, nemoj reći nešto poput,

“Da, Gospodine, slijedit ću te. Ali prvo, dopusti mi da unaprijedim svoju karijeru i izgradim svoj plan za mirovinu.”

„Da, Gospodine, dat ću da podržim misiju crkve. Ali prvo mi dopusti da otplatim svoje kreditne kartice i druge dugove.”

Korištenje vaših bogomdanih talenata za njegu vaše karijere, štednja za budućnost i izvlačenje iz duga su sve jako dobre stvari. Ali ne ako vam stoje na putu da Bog bude prvi u vašem životu.

Oprostite mi ako zvučim propovjednički. Znaj da sam sebi propovijedam! Još uvijek prečesto odgovaram provizorno. Ali kakav bi bio život, kakav bi bio naš svijet kada bismo svi eliminirali “ali, prvo…” iz našeg odgovora na Božji poziv?