Svaki vjernik svjestan je krize koju proživljava Katolička Crkva. Bezbroj je primjera obezvrjeđivanja Svetoga pisma, crkvenoga naučiteljstva i zdrave katoličke tradicije unutar same Crkve. Otužno je promatrati tolike petokolonaše iz crkvenih redova koji se diljem svijeta otvoreno zaogrću sodomskom zastavom duginih boja i doprinose krvarenju Kristova mističnoga tijela. Na tragu bolne istine da je Kristovo stado žalosno i zbunjeno korisno je podsjetiti vjernike na milosna mjesta gdje uvijek susrećemo Onu koja je nepogrešivi put povratka Gospodinu, sigurno utočište spasa i utjeha u danima nevolje. Jedno od njih smješteno je i u Njemačkoj, zemlji u kojoj Crkva proživljava teške trenutke sablazni i otpada od vjere, piše tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić za Svjetlo riječi.

Shrvana bolju, majka je beživotno tijelo dječaka odnijela u Marijinu kapelicu, položila ga na oltar i usrdno molila za svoje dijete. Nakon molitve život se vratio u dječakovo tijelo. Oživljeni dječak kasnije će postati svećenik.

Ono što je Francuzima Lourdes to je Nijemcima – a osobito Bavarcima – Altötting, poznato marijansko svetište. Počeci ovoga znamenitog mjesta, kao i uvijek kada su u pitanju zahvati neba, povezani su s čudesnim događajima iz davne 1489. godine. U središtu Altöttinga nalazila se kapelica s crnim Gospinim likom. Prvo čudo dogodilo se ovako: trogodišnji dječak pao je u rječicu Mörnbach i utopio se. Pronađen je pola sata kasnije. Shrvana bolju, majka je beživotno tijelo dječaka odnijela u Marijinu kapelicu, položila ga na oltar i usrdno molila za svoje dijete. Nakon molitve život se vratio u dječakovo tijelo. Oživljeni dječak kasnije će postati svećenik. Glas o čudesnom događaju strelovito se proširio krajem pa su ubrzo s raznih strana počeli pristizati brojni hodočasnici. Iste godine Djevica Marija učinila je i drugo čudo: jedan seljak u okolici Altöttinga spremao se nakon sjetve na konjskim kolima prije nevremena prevesti zob do svoga imanja. Svoga šestogodišnjeg sinčića posadio je na konja. U jednom trenutku je sijevnulo, a preplašeni konj, jurnuvši naprijed, zbacio je dječaka ravno pod natovarena kola koja su posve prignječila nesretno dijete. Po ljudski gledano nije bilo nikakva izgleda da će dijete živo dočekati jutra. Istoga dana dječakova obitelj učinila je zavjet pred Gospinim likom zatraživši Marijinu pomoć i zagovor. Sljedećega dana dječak je posve zdrav stao na noge kao da se ništa nije dogodilo.

Istoga dana dječakova obitelj učinila je zavjet pred Gospinim likom zatraživši Marijinu pomoć i zagovor. Sljedećega dana dječak je posve zdrav stao na noge kao da se ništa nije dogodilo.

Središnje mjesto molitve i pobožnosti je milosna kapelica u kojoj se nalazi čudotvorni Gospin lik. O čudesnoj pomoći Djevice Marije vjernicima svjedoče na vanjskim zidovima kapelice bezbrojni zavjetni darovi, zahvalne pločice, ostavljene štake i slike koje opisuje na koji način je Marija pomagala onima koji su joj se utekli u raznim nedaćama. Među posebnim stvarima u milosnoj kapeli svetišta, što ga ujedno čini i jedinstvenim u svijetu, veliki je broj umjetnički urešenih urni u kojima se nalaze srca brojnih bavarskih velikaša kraljevskoga i plemićkoga roda te crkvenih velikodostojnika. Od ukupno 27 urni 14 ih je smješteno ispod kamenoga poda kapelice, a 13 ih se nalazi po zidovima oko središnjega oltara iznad kojega je čudotvorni Marijin lik. Dirljive su riječi iz oporuke Johanna von Tillya, generala Katoličke lige, čiji posmrtni ostaci počivaju u Altöttingu. On je naredio da njegovo srce nakon smrti ne bude na uzvišenom mjestu blizu Gospe, nego ispod kamenoga poda kako bi svi koji ulaze u kapelicu mogli gaziti po njemu. Potresno je također da se ispod Gospina kipa nalazi povelja bavarskoga izbornog kneza Maksimilijana I., potpisana vlastitom krvlju, kojom obećava vjernost i predanje bavarskoga naroda Djevici Mariji.

On je naredio da njegovo srce nakon smrti ne bude na uzvišenom mjestu blizu Gospe, nego ispod kamenoga poda kako bi svi koji ulaze u kapelicu mogli gaziti po njemu.

Gospino svetište u Altöttingu stoljećima su opsluživali franjevci kapucini. Među najznačajnijim je sv. Konrad od Parzhama, časni brat koji je stupanj svetosti postigao radeći na porti kapucinskoga samostana. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1934. Godine 2006. novoizabrani papa Benedikt XVI. darovao je svetištu svoj nadbiskupski prsten iz Münchena. Taj prsten danas je dio žezla u Marijinoj ruci.