U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-duhovnih vježbi 2020. “Na putu sa sv. Franjom”.  Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprema

Zamisli sebe u mnoštvu vjernika kako hodočastiš u neko svetište, neku poznatu crkvu. Čitavu noć pješačiš. S kojim osjećajem? S kakvom molitvom? S kakvim nadama? Kad stigneš umoran od puta, naslanjaš se o debeli kameni zid negdje kraj kuta crkve. Slušaš vrevu, molitve, pjesmu. Gledaš i slušaš kako prosjaci prose. Gledaš i trgovce, prodavače… Kakav je tvoj dojam? Što da u tom trenutku dođe Isus? Bi li zavikao: „Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!“

Postoje li trgovci u tvom srcu? Koga zapravo tražiš u svojim molitvama i djelima – sebe ili Boga? Ljubiš li ga samo zato jer očekuješ da će ti dati ovo ili ono – ili bi ga ljubio sve da ti i ne da ono što očekuješ? Što bi trebao učiniti da trgovce istjeraš iz svoga srca? Koja sredstva upotrijebiti? Ako se osjećaš bespomoćnim, zamoli Isusa da ih On istjera. Da tvoje srce učini čistim jer samo čisti srcem gledaju lice Božje.

Čitanje

Iz Evanđelja po Luki (Lk 19, 45 – 47)

Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. Kaže im: „Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!“ I danomice naučavaše u Hramu.

Razmatranje

Znadeš li koliko je velik Jeruzalemski hram? Tada se ubrajao među sedam čuda svijeta. Bio je dugačak 500 metara a širok 300 sa svojim predvorjem. Danas Zid plača, koji je svetinja za Židove, nije zid od hrama nego samo od hramskog predvorja. Možemo zamisliti kako bi tek štovali zid samoga hrama kad ovako štuju zid hramskog predvorja.

Isus je svake godine išao iz Nazareta (150 km) na Blagdan u Jeruzalem. Rado je molio i propovijedao u hramu i naglašavao da je to dom Božji kao što su to danas crkve. Činjenica je da je važnija živa Crkva ali je važna i zidana crkva. Bog ne veže svoju prisutnost uz zidanu crkvu nego uz vjernost svome narodu. Međutim, ako je narod vjeran Bogu i želi mu ponizno služiti i klanjati mu se, onda je potrebna i zidana crkva. Ona tada postaje dom molitve. Hram posebne prisutnosti Božje. Bog je sam tražio da se napravi zidani hram. Kad je Isus rekao Franji da popravi crkvu koja se ruši, mislio je također i na malu trošnu crkvu sv. Damjana kao i na Porcijunkulu. Puno je više mislio na Crkvu, mistično tijelo Kristovo, ali je mislio i na ovu malu zidanu crkvicu. I ona je bila potrebna kao prostor i mjesto gdje se okuplja živa Crkva na molitvu.

Kad je Isus rekao Franji da popravi crkvu koja se ruši, Franjo je na početku mislio samo na zidanu crkvu sv. Damjana i Porcijunkulu. Nije umišljao kako baš on može popraviti sveopću Crkvu, počevši od Vatikana pa do asiškog biskupa.

Ovdje upada u oči Franjina potpuna poslušnost Gospodinu. Kad je Gospodin tražio od Franje da ide obnoviti crkvu koja se ruši, Franjo je mogao mirno kazati: „A kako ću ja to uraditi? Niti znam zidati, niti znam tesati, niti imam mistriju…“ Znao je samo prodavati i zabavljati se. No Franjo nije ni jedne riječi rekao kako će nego je jednostavno rekao: „Neka bude kako si ti Gospodine rekao.“ Franjo zna da ne zida on, nego Gospodin preko njega i to je ono pouzdanje i Franjina malenost kakvo je imala i Marija. Marija je samo malo razumjela ono što joj je anđeo Gabrijel kazao, baš onoliko malo koliko je i Franjo razumio o popravljanju crkve.

Molitva

Gospodine, uđi u hram moje duše. To je prostor gdje bi trebala vladati tišina i sabranost. Međutim, u tajni moga tijela i moje duše tako se lako nastani požuda, napast, negativne misli, negativne želje i drugi osjećaji koji nisu dostojni svetosti Tvoga hrama.

Kako je lako pasti a kako se teško ustati. Ti si to, Isuse, znao. Znao si da je tako teško ustati, a katkada nemoguće. Zato si ušao u svaki moj pad jer si znao da ću Te baš tu najiskrenije i najdublje potražiti i naći. Daj mi milost da ni u jednome mom padu i ni u jednome mom ustajanju ne zaboravim da si Ti tu prisutan. Da ne zaboravim da si Ti pao da bi mene podigao.

Pripremio: fra Stanko Mabić, OFM