U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-duhovnih vježbi 2020. “Na putu sa sv. Franjom”.  Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprema

Gospin je mjesec. Dva najljepša mjeseca u godini upravo su njezina jer ona je najljepši put do Isusa. Kad sam bio mali dječak, uvijek sam se volio s mamom moliti nebeskoj Majci. Posebno kad bi se spremalo neko veliko nevrijeme praćeno grmljavinom, njezine su molitve tako utješno odjekivale u mom srcu. I danas odjekuju, iako se grmljavine više ne bojim. No život je donio druge strahove. Imaš li ti svoje strahove i odlučnost izreći ih pred Marijom i zajedno s njom uputiti vapaj Isusu? Molitva je vapaj duše i srca koje treba zaštitu jer nas je strah biti sami, posebno kad nam život donese tamnu i olujnu noć. Pokušaj se udobno smjestiti u Majčino krilo u ovoj meditaciji. Otkucaji su njezina srca tako ljekoviti za dušu jer je te otkucaje posvetilo malo dijete Isus slušajući ih kroz devet mjeseci, a sada je tebi ustupio to mjesto predajući ga na križu.

Učimo od Franje kako ljubiti Isusa ljubeći Mariju.

Čitanje

Iz Evanđelja po Luki (Lk 1, 26-32)

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.“

Razmatranje

Kad bismo mogli otvoriti Franjino srce u njemu bismo našli Mariju kako nam donosi Isusa i kako nas nosi Isusu. Franjo je na svojem tijelu nosio rane Kristove i tako je bio obilježen Kristom dok mu je srce bilo obilježeno Marijom. Marijinim srcem se molio Kristu. Zato je volio malu crkvicu posvećenu Gospi od Anđela koju je obnovio svojim rukama.

Svi vodiči kroz Asiz neizostavno će kazati da se tijelo sv. Franje nalazi u Asizu u velikoj bazilici Groba sv. Franje gdje je napravljen ogroman samostan, ali njegovo je srce u Porcijunkuli. Ta crkva je srce franjevačkog reda zato što je Marija srce franjevačkog reda.

Franjine misli uvijek su bile kod Gospe od Anđela. Franjina ljubav i povezanost s Marijom najbolje se očitovala baš preko ove male crkvice posvećene njoj. Od nje je učio mudrost malenosti i bez nje nije išao Isusu.

Blagdan Gospe od Anđela bio mi je dugo godina sakriven isto kao što je i Franji bila kroz čitavo njegovo djetinjstvo sakrivena ova mala jednostavna i trošna crkva i Marija u njoj, iako je kraj nje prošao tisuću puta. Jedva da ju je i primjećivao. Tako sam i ja jedva primjećivao ovaj tako lijepi franjevački i Gospin blagdan. Kad bi došao po liturgijskom redu, nekako sam ga stavljao u rubriku „ništa posebno“. Nisam bio dovoljno „mali“, odnosno dovoljno „velik“, da bih shvatio veličinu malenosti u ovom blagdanu. Mala crkvica posvećena Gospi od Anđela ili Porcijunkula tako je mala, a tako velika. Kaže Biblija da se Bog objavljuje malenima. Njemu se svidjelo preko malenih objavljivati svoju moć i veličinu. Ova „malena“ crkvica i događanja oko nje živo svjedoče o toj Božjoj mudrosti. U Mariji, Franji i ovoj maloj građevini vidim evanđeoski hvalospjev malenosti. Samo njezino ime Porcijunkula znači komadić, mali komadić zemlje. Sv. Franjo, koji je obnovio ovu crkvicu, sebe naziva manjim od svih stvorova, a Marija sebe naziva neznatnom i poniznom službenicom. Mali komadić zemlje, manji brat i neznatna službenica izrasli su u takvu veličinu koju mi možemo samo naslutiti. Od tih tako malenih i neznatnih stvari i ljudi Bog čini tako veličanstvena djela. Njemu se jednostavno tako svidjelo.

Molitva

Marijo, kao što si dotaknula Franjino srce, dotakni i moje srce da shvati da se radost nalazi samo u poniznom služenju. Nauči me kako se svidjeti Bogu. Oslobodi me, svojim moćnim zagovorom, moje sumnje da Bog može i od mene ovakvoga neznatnoga načiniti veličanstveno djelo svoje ljubavi. Ne tražim od tebe ni čuda ni viđenja nego samo vjernost u služenju u malim svagdanjim stvarima.

Pripremio: fra Stanko Mabić, OFM