”Koja je razlika između svetkovine, blagdana i spomendana?”, pitanje je na koje je za Radiopostaju Mir Međugorje odgovarao župni vikar u Tomislavgradu fra Nikola Jurišić, koji je na početku kazao kako je ”crkvena liturgijska godina podijeljena je na nekoliko velikih razdoblja”.

”Na početku imamo vrijeme došašća, na koje se nastavlja božićno vrijeme s pripadajućom osminom svetkovini Rođenja Gospodnjega – Božiću. To vrijeme završava blagdanom Krštenja Gospodinova kojemu mjesto ustupa Prva nedjelja kroz godinu. Zatim, do Pepelnice imamo jedan kratki dio vremena kroz godinu, ovisno o tome kojeg datuma pada sama Pepelnica. Toga dana započinje korizmeno vrijeme koje traje do Vazmenog trodnevlja, nakon čega započinje vazmeno vrijeme s pripadajućom osminom svetkovini Uskrsnuća Gospodinova. Po završetku vazmenoga vremena započinje drugi dio vremena kroz godinu koje traje do početka došašća sljedeće liturgijske godine”, kazao je fra Nikola ističući u cijeloj toj godini posebne dane koji se slave na različite načine.

”Dijelimo ih na tri stupnja slavlja: svetkovine, blagdani i spomendani. Svetkovine su: Uskrs, Božić, Bogojavljenje, Uzašašće, Duhovi, Dani vazmene osmine, Presveto Trojstvo, Tijelovo, Srce Isusovo, Krist Kralj, Blagovijest, Bezgrješno Začeće, Velika Gospa, Svi Sveti, sv. Josip, sv. Petar i Pavao, Rođenje Ivana Krstitelja, svetkovina zaštitnika mjesta ili grada, svetkovina posvete i godišnjice posvete vlastite crkve, svetkovina naslovnika vlastite crkve i svetkovina utemeljetilja ili glavnog zaštitnika reda ili kongregacije za određenu redovničku zajednicu. Za liturgiju to znači da se u Liturgiji časova moli Prva večernja kao početak slavljenja te svetkovine. Neke od njih imaju i Misu bdjenja koja se može slaviti večer prije same svetkovine. U Misi će se uzeti vlastiti obrasci s pripadajućim Predslovljem, pjevat će Slava, čitat će se dva čitanja uz Psalam i Evanđelje, govorit će se Vjerovanje i održati prigodna homilija. Ukoliko neka od tih svetkovina pada u neko jako liturgijsko vrijeme, onda se slavlje premješta na prvi slobodan dan. Tako, na primjer, svetkovina Navještenja Gospodinova može pasti u Velikom tjednu te se, zbog toga, premješta na prvi slobodan dan”, kazao je fra Nikola koji se onda osvrnuo i na druga dva stupnja slavlja – blagdane i spomendane.

”Blagdani koje Crkva slavi kroz godinu su: Sveta Obitelj, Krštenje Gospodinovo, Prikazanje Gospodinovo, Preobraženje Gospodinovo, blagdani Blažene Djevice Marije i svetaca, vlastiti blagdani zaštitnika biskupije, kraja ili naroda ili neki drugi vlastiti blagdan mjesne crkve. Za samo slavlje u Misi to znači da ćemo uzeti vlastite misne obrasce i Predslovlje, da će biti jedno čitanje u službi čitanja, uz Psalam i Evanđelje, ukoliko blagdan ne pada nedjeljom, pjevat će se Slava i održati prigodna homilija.

Treći stupanj slavlja u liturgijskoj godini su spomendani raznih svetaca koji mogu biti obavezni ili neobavezni.To su dani kada se sjećamo određenih svetaca, molimo i tražimo njihov zagovor. U Misi to znači uzeti vlastite misne obrasce, ukoliko ih ima, ili iz zajedničkog slavlja, pripadajuće Predslovlje. Ne pjeva se Slava niti se govori Vjerovanje, ni homilija”, zaključio je fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije trenutno na službi župnog vikara u Tomislavgradu.