“Kada razmišljam o današnjem Evanđelju tada mi dolazi na pamet slika Krista koji sve izgrađuje. Krist je prvak u izgradnji svemira, a mudar je onaj, koji slijedi sklonosti i ugled onoga koji je Prvak, kao što je to radio Pavao slijedeći Kristovo učenje. Mudar je, dakle onaj, koji svoj temelj ne gradi na pijesku, da ne bi bio nesiguran, niti na mekoj zemlji. Mudar je onaj koji ima za vođu onoga koji jest ἀρχή – arhe. Tako kod termina arhitekt prefiks arhi – (arkhi odnosno arhros = vođa, prvak, glavni) u složenici s tekton, ima osobito značenje i u svakodnevnoj praksi graditeljâ, ali se na preneseni način koristi u teološkoj sferi. Problem međutim nastaje kad se mijenja onaj prvi “projekt” koji je osmislio znalac, onaj Prvi. U religiji – Kristov nauk, u praksi – zamisao iskusna graditelja.

Prilikom građenja uvijek se očituju sposobnosti i znanja osobe koja stvara, a koji put i otjelovljuje (realizira) neki građevinski zadatak; osobe dakle koja projektira ili (i) u stvarnosti katkad gradi projektirano, pa je arhitekt, onaj koji zamišlja, ali i majstor koji zamišljeno ostvaruje, dakle zanatlija. U radu on uvijek nešto i računa. Kada, dakle želimo preokrenuti ono što je zamislio Prvi graditelj, tada ne čudi da se sve urušava, da postaje opasnost, da dovodi do tragedije. Zato, vratimo se prirodi kako ju je zamislio prvi Graditelj, sam Bog, i tada ćemo moći čak dolinom smrti proći i zla se ne bojati.”