Kako je otkrio fra Marijan u razgovoru sa Silvanom Burilović 2010. godine u televizijskom intervju u produkciji “AP studio – AHEROPITA d.o.o.”, otac Jure i majka Marija bili su priprosti ljudi. Tom prilikom je naglasio kako je njegova majka bila sestra znamenitog franjevca i profesora glazbe i glazbenika Anđelka Milanovića.

“Koji puta znam reći da je upravo ona mene i poslala u franjevce upravo zbog toga što je imala brata kojeg je jako voljela te da je imala zvanje umjesto mene. Bili smo brojna obitelji, živih nas je osmero – četvero brata i četiri sestre.”

Govoreći o svojem putu prema svećeništvu, fra Marijan Mandac naglasio je kako dolazi iz kraja kad je mislio da biti franjevac jednako biti župnik te da će i on to postati.

“Putevi su Gospodnji uistinu čudesni. Ne bi mi njima koracali kad bi znali što nas čeka zato je to Gospodin napravio da mi to ne znamo. Svaki put kad sam trebao govoriti o životu sv. Jeronima rekao bih što je on znao zašto mu treba aramejski, hebrejski i grčki. Često sam se pitao kojim putem je on išao lađom u Drač, u Albaniju. Što je on znao? Tek je završio studije u Rimu, došao u zajednicu u Trieru, ali ne znamo zašto je tamo išao. I što je on učinio? Kao mladić koji je tek završio klasične studije prepisuje Hilarijeve tumačenja psalama. To su bili putevi Gospodnji.”

Fra Marijan Mandac i Silvana Burilović

Fra Marijan Mandac poznat je i po svojem prevoditeljskom radu. Preveo je 28 knjiga crkvenih otaca te napisao knjigu o sv. Jeronimu.

“Počeo sam prevoditi u Makarskoj, a izdavač je bio Šimun Šipić koji je bio oduševljen crkvenim ocima. Prvo djelo je bio sveti Bazilije Veliki i De Spirito Sancto.”

Naglasio je kako svoje prijevode piše vlastitom rukom te mu je najdraže koristiti olovku. Također, zanimljivo je kako bi fra Marijan svakom svom prijevodu dodao citat pisca iz hrvatske književnosti kao podnaslov.

“Taj mi citat znači mnogo. Mislim da s tim citatima sam prošao krug svih književnika izuzveši Miroslava Krležu kojeg sam čitao, ali nisam ga želio u svojim djelima upravo zbog Miroslava Krleže. Nisam htio ni A. B. Šimića. To je bio duhovan čovjek, ali napisao je u jednoj knjizi da u Boga ne vjeruje. Nisam ni Marka Marulića jer ono što bih ja odabrao to je toliko napisao starim jezikom da to nitko ne bi razumio. Oni su izostali. Kako to ide? Ja ih čitam i u jednom trenutku mi se učini, ovo je dobro.”

Cijeli razgovor pogledajte ovdje:

Fra Marijan Mandac rođen je 31. kolovoza 1939., od oca Jure i majke Marije rođ. Milanović. Pučku školu završio je u rodnomu selu Brnazama. Gimnaziju je pohađao u Sinju, Zadru i Pazinu. Godine 1955. pristupio je franjevcima Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te ušao u novicijat na Košljunu. Nakon godine novicijata položio je prve redovničke zavjete. U Zagrebu je upisao teologiju 1960. godine. Boravio je kod franjevaca na Kaptolu. Svečano je zavjetovan 26. kolovoza 1962. U Zadru, u crkvi sv. Frane, primio je đakonat 1. ožujka 1964., po rukama nadbiskupa Mate Garkovića. Isti nadbiskup i na istomu mjestu podijelio je fra Marijanu sveti red prezbiterata 29. lipnja 1964. O. Mandac diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1966. godine. Iste godine je na istomu fakultetu položio licencijat.

U Belgiju je pošao u proljeće 1966. godine. Studirao je teologiju na Katoličkom sveučilištu u Louvainu. Na latinskom je napisao doktorsku disertaciju s naslovom Theodoreti Cyrensis christologia ante synodum Ephesinam a. 431. Disertaciju je s uspjehom obranio. Iz nje je, za dobivanje diplome, po zakonu Sveučilišta, objavio studiju o istoj temi. Time je 25. lipnja 1971. stekao stupanj doktora teoloških i religioznih znanosti (grade de docteur en sciences theologigues et religieuses).  O. Mandac predavao je razne teološke predmete. To su: trinitarna teologija, kristologija, mariologija, pneumatologija, teološka antropologija, sakramenti inicijacije, patrologija s poviješću teologije i dogmi. Predavao je u Makarskoj, Zagrebu i Splitu. Umirovljen je 2006. godine.