"U vremenima u kojima živimo sljepoća poprima pandemijske razmjere. Ona priječi istinu, ruši odnose među ljudima, zatvara milost i donosi nemir. Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama", piše fra Jozo Grbeš.
Tekstovi evanđelja govore svim stoljećima. Postavljaju temeljna pitanja života. Pretposljednje listopadske nedjelje čujemo pitanje koje odzvanja cijelim životom: “Što hoćeš da ti učinim?” Odgovorom na “što hoćeš?” čovjek određuje svoj put. U evanđeljima Krist nastavlja pitati i nas, prenosi portal Dijaspora.
Uvijek je to pitanje konkretno i konkretnoj osobi, kao što i ovaj slijepac ima ime i zna se tko je: Bartimej, sin Timejev. Prosjak i slijep! Bartimej ne traži nešto drugo, ne traži da ima, ne traži da prestane biti prosjak. On kaže: “Hoću vidjeti!” Vidjeti je temelj svega.
Bartimej ne traži nešto drugo, ne traži da ima, ne traži da prestane biti prosjak. On kaže: “Hoću vidjeti!” Vidjeti je temelj svega.
O tome kako vidimo ovisi naša riječ, naš životni stav, naš svagdanji život, naš put i naš odgovor na sve što živimo. Vidjeti je događaj vjere. Vjerom čovjek dobro vidi, pa tako vjerovati znači vidjeti. “Idi vjera te tvoja spasila”. Tako vjera informira i nalazi istinu kako ne bismo ostali slijepi i postali prosjaci smisla.
Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama!
U vremenima u kojima živimo sljepoća poprima pandemijske razmjere. Ona priječi istinu, ruši odnose među ljudima, zatvara milost i donosi nemir. Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama!