[GORI LI TVOJE SRCE?]

Ukoračujemo sve dublje u vazmeno, uskrsno vrijeme koje nas na poseban način priprema za svetkovinu Duhova, ali i podcrtava najvažniju istinu naše vjere – Gospodinovo uskrsnuće.

Zanimljivo je primijetiti kako se, kao vjernici, puno lakše uživimo, puno lakše uranjamo u otajstva Gospodinove Muke, nego njegove proslave.

Danas pred očima imamo nekoliko važnih stanja duše, pomaka, glagola…

Susrećemo se sa susretom. Susretom dvojice učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus. Za današnje razmišljanje nam nije presudna geolokacija Emausa, nego duhovno, teološko, simbolično značenje Emausa.

Dvojica učenika su paradigma, slika razočaranosti, neispunjenih očekivanja. Razočaranje je zanimljiva riječ. Raz + očarati (opčiniti, dovesti u zabludu). Dakle vidimo kako su dvojica bila u stanju očekivanja, stanje očaranosti bez temelja, očekivanja koja im nitko nije obećao. Vlada jedno veliko nerazumijevanje. Raz-očaranje se događa onda kada se ne ispune neutemeljena očekivanja. Lijek razočaranju je susret s istinom, priznavanje promašenih očekivanja i vraćanje na tvorničke postavke.

Putovanje: učenici ne ostaju u Jeruzalemu, mjestu muke i smrti, mjestu uskrsnuća, nego bježe, odlaze, putuju…

Razgovarali i raspravljali: razgovor i rasprava su uvijek dobri. I mi se nekada nalazimo na putu iz Jeruzalema u Emaus, tražeći odgovore. Važno je da ne odemo predaleko i da se pomirimo s činjenicom da ne postoje gotovi odgovori na sva životna pitanja.

Isus im se približi: Isus preuzima inicijativu. Odgovara na njihova pitanja, tumači i rastumači im Riječ, a u njima srce gori: kako ćemo kasnije čuti.

Želi poći dalje: poput malog testa, ali oni navaljivahu: koliko mi navaljujemo da Isus ostane s nama ili ga – kao – molimo, a ustvari se nadamo da neće ostati jer je njegova prisutnost uznemirujuća, provokativna i možda – prozivajuća, neudobna?

Isus ipak ostaje, lomi kruh i tada se događa čudo: prepoznavanje, prosvjetljenje, razumijevanje i prihvaćanje! Isus je to! Isus je živ!

Učenici mijenjaju rutu, mijenjaju smjer, obraćaju se – i vraćaju se u Jeruzalem radosno svjedočeći.

Ovo evanđelje izvrstan je primjer procesa koji se događaju u nama. Naša slika Boga često je opterećena bogom (malim slovima) kojega smo si sami kreirali, stvorili: bogom malenim, bez čvrstoće, mlakim, prilagodljivim… a time propuštamo sliku i priliku pravoga Jednoga Boga: snažnoga.

Istinitoga, moćnoga i, ponekad – uznemirujućega. Boga zahtjevnoga.

U susretu s Isusom događa se metanoia, obraćenje, okretaj, obrtanje smjera posredstvom Riječi i Tijela – Kruha Života koji se lomi: slika je to euharistije.

I na kraju, tako pomiren, obraćen, prosvijetljen i nahranjen čovjek ima snagu svjedočenja, evangelizacije i prenošenja vjere drugima.

Molimo i mi za taj čudesan susret s Isusom, pod svaku cijenu!