"Isusu je svatko važan. Ne kao nama. Baš svatko. I to će nas pitati na ulasku u raj. Smatram da osuđivati može jedino onaj tko nikada zapravo nije upoznao Božju ljubav. I takvima trebamo pokazati milosrđe. Mi koji jesmo", poručuje fra Ivan Lotar, župnik zagrebačke župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhu.
[MOZAK ILI SRCE?]
Da odmah raščistimo – oboje. Ali!
Što nam vrijedi znati, ako ne djelujemo? Često se pitam što će me dovesti u raj ili što će me (ne daj Bože, ali i to je realna mogućnost) iz njega izbaciti? Puno teorije pomaže, ali ne spašava. A bez teorije, kako ću pomoći ikome? Znači oboje je važno…
A bez teorije, kako ću pomoći ikome? Znači oboje je važno…
No, što kada se treba izabrati kao u današnjem evanđelju o usjevima? Prepametni glupani su oni koji znaju sve što treba činiti i slijepo se drže Zakona, a nemaju pojma zašto to tamo stoji. Važniji im je Zakon od čovjeka, dakle emocionalno su i sociološki – glupani. Grubo? Vjerojatno. Ali do nekih dođeš jedino tako. To ne držim uvredom, nego činjenicom. Takvi su spremni zgaziti čovjeka, zbog toga što negdje nešto piše. A slovo je tako ograničeno. Isusovo srce nije. U njegovu srcu ima mjesta za ljude sve – kaže jedna crkvena pjesma. Zato ljubimo ljude, volimo čovjeka. A kada dožive Božju ljubav preko naših djela, tko zna? Možda i njihova djela postanu evanđeoska.
Smatram da osuđivati može jedino onaj tko nikada zapravo nije upoznao Božju ljubav.
Isusu je svatko važan. Ne kao nama. Baš svatko. I to će nas pitati na ulasku u raj. Smatram da osuđivati može jedino onaj tko nikada zapravo nije upoznao Božju ljubav. I takvima trebamo pokazati milosrđe. Mi koji jesmo.