Donosimo vam promišljanje fra Ivana Lotara koje je on podijelio na svom Facebook profilu povodom treće nedjelje došašća. "Iznad svega, istinski radostan čovjek poznaje smisao vlastitoga života i svakodnevno raste u povjerenju prema dobrome Bogu koji sve uvijek izvodi na dobro", poručio je.
Došašće nam se privodi kraju. Ostao je još samo jedan tjedan, a već sljedeću nedjelju je – Badnjak! Ukrcajmo se na ovaj posljednji vlak došašća!
Svi ljudi na svijetu žele nešto drugo, neki žele iste stvari, a pojedini ne znaju što žele. U svakom slučaju, većina ljudi želi biti sretna. Nitko (normalan) ne želi biti tužan, depresivan, nezadovoljan i bezvoljan.
Što je sreća? Kada bismo napravili anketu utemeljenu na ovome pitanju, vjerojatno bismo dobili onoliko odgovora koliko je ispitanika. Čovjek uglavnom definira sreću imanjem onoga što mu nedostaje. No, pravo pitanje je: što je radost?
Čovjek uglavnom definira sreću imanjem onoga što mu nedostaje.
Danas je „nedjelja gaudete“ – nedjelja radosnica. Povijest nastanka „Gaudete“ i „Laetare“ (u korizmi) nedjelja nije baš poznata, ali čini se kako je riječ o potrebi za predahom od teškog posta i ozbiljnog pokorničkog života, a koji se spontano javio u narodu, te su se na temelju tog običaja oblikovale i dvije navedene nedjelje sa svojim liturgijskim posebnostima.
Što je onda radost? Radost je stanje dubokoga mira i zadovoljstva što sam tu gdje jesam, što sam to što jesam, što činim što činim i što oko sebe imam ljude koje imam. To nije neka puka pomirenost sa stanjem, nego mir i zadovoljstvo, pronađeni smisao; život u punini.
Radost je stanje dubokoga mira i zadovoljstva što sam tu gdje jesam, što sam to što jesam, što činim što činim i što oko sebe imam ljude koje imam.
Za razliku od radosti, sreća je prolazna; temelji se na ispunjavanju trenutačnih zadovoljstava: ako su ispunjena – sretan sam, ako nisu – jako sam nesretan i ništa nema smisla. Iz ovoga vidimo kako čovjek može imati težak život, neostvarene snove jer nije sve ispalo kako se nadao, razočaranja u životu i biti – radostan. Taj čovjek zna da Bog vodi njegov život („zaodjenuo ga je haljinom spasenja i ogrnuo ga plaštem pravednosti“), da ga blagoslivlja na njegovim putevima i daje snagu za sve životne izazove. To se zove zahvalnost za djelovanje Božje Providnosti; Očeve brige. Iznad svega, istinski radostan čovjek poznaje smisao vlastitoga života i svakodnevno raste u povjerenju prema dobrome Bogu koji sve uvijek izvodi na dobro.
Neka nam ove ohrabrujuće riječi budu poticajem za ispunjeno dovršenje adventa i osiguraju ulazak u sveta otajstva utjelovljenja Sina Božjega i njegova dolaska među nas.