"No zapamti: važnije je nekoga naučiti kopati, nego mu svaki dan davati krumpire. Vidiš zašto je važno čuvati to malo kvalitetnih ljudi oko sebe? Zašto je važno ne truditi se pod svaku cijenu da te svi ljudi vole? Dovoljni su neki. Za ostale? Skloni se. Nisi bitan. Moli za njih i to je najkorisnije što mogu dobiti od tebe! I mir Božji..." piše franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Svjesno upotrebljavam nepravilnu negaciju kako bih naglasio to “ništa”. Uče nas cijeli život da stalno nešto trebamo činiti, govoriti, biti… No što ako postoje trenuci kada se jednostavno treba ukloniti i ne činiti ništa? O tim trenucima se malo govori, a ima ih. Nije to ono apsolutno “ništa”, nego ništa u svjetovnom kontekstu. Uzmimo za primjer molitvu – moliti treba uvijek, a to svakako nije “ništa”, ona je sve!
Kada imamo pred sobom tvrdoglavu osobu s kojom smo razgovarali milijun puta na milijardu različitih načina, a ona i dalje ustraje u vlastitoj propasti – skloni se.
Kada imamo pred sobom situacije koje nas mogu trajno mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno oštetiti – skloni se.
Svi mi (manje ili više) bolujemo od “mesijanskog kompleksa”.
Mi hoćemo svakoga spasiti od uništenja, boli, patnje, pakla samoga.
Ali velika i brutalna istina je da mi ne možemo zapravo spasiti nikoga.
Možemo mrvicu utjecati na druge: riječima, djelima, molitvom.
Spasiti? Nikoga. To je Isusov posao.
To pojedinac mora sâm htjeti i u tom pravcu djelovati.
Svatko je u ovom svijetu duboko sâm: sâm se rodio, sâm će pred lice Božje.
Kad možeš, to malo što možeš – pomozi, nemoj odmoći.
No zapamti: važnije je nekoga naučiti kopati, nego mu svaki dan davati krumpire.
Vidiš zašto je važno čuvati to malo kvalitetnih ljudi oko sebe? Zašto je važno ne truditi se pod svaku cijenu da te svi ljudi vole? Dovoljni su neki.
Za ostale? Skloni se. Nisi bitan.
Moli za njih i to je najkorisnije što mogu dobiti od tebe! I mir Božji…